U poslednje vrijeme na tviter nalogu Milorada Dodika primjećujem sve veći uticaj psihologije i psihijatrije u razumijevanju ponašanja pojedinih osoba, pogotovo onih koje ne podnosi.
Recimo za Nebojšu Vukanovića je kazao „Medicina definiše šizofreniju kao psihijatrijski poremećaj koji primarno pogađa sposobnost razmišljanja, s otežanom percepcijom stvarnosti, što uzrokuje promjenu ponašanja i neugodne osjećaje. Sve ove karakteristike vidljive su i izražene u ponašanju Vukanovića. Paul Eugen Bleuler kao da je posmatrao Vukanovića kada je prvi put konstruisao ovaj termin. Jednom riječju, i sa medicinskog i sa laičkog stanovišta, Vukanović je velika budaletina.“
Dok ponašanje trenutnog, ali odlazećeg američkog ambasadora Marfija, objašnjava „Taman sam pomislio da se Marfi počeo ponašati kao ambasador, kada evo njega opet. Ili je kriza srednjih godina, ili nesrećno djetinjstvo ili nedostatak pažnje….“
Prije svega skrenuo bih pažnju kolegi Dodiku da kada piše tvit na ćirilici onda se ime i prezime neke osobe prebacuje onako kako se govori, a ne kako se piše, tako da Паул Еуген Блеулер, postaje Eugen Blojler, ali ni to nije toliko važno.
Elem, sada dolazimo do ključne stvari, a to je selektivno korištenje psihijatrije i njena zloupotreba u političke svrhe.
Iz tvita o „šizofreniji“ Vukanovića sasvim je jasno da kolega Dodik bez imalo ustezanja prihvata koncept šizofrenije, ali da bi to mogao da razumije i priprost glasač on to naziva budalesanjem.
U drugom tvitu kolega Dodik je mnogo sofiticiraniji i oprezniji, jer on ponašanje ambasadora Marfija ne zna kako da objasni, jer je jasno da nema dovoljno informacija o njemu, i zbog toga su sve opcije u igri, od krize srednjih godina, preko nesrećnog djetinjstva ili nedostatka pažnje.
Kolega Dodik, ovdje koketira ne samo sa psihoanalizom, već i drugim psihološkim pravcima, što pokazuje njegov eklektički duh i raznovrsnost znanja, „cilj opravdava sredstvo“ kada je u pitanju dobrobit pojedinca.
Bilo bi veoma korisno da kolega Dodik pregleda i ostale psihičke poremećaje iz Dijagnostičko statističkog priručnika DSM- 5. Tu se može više pročitati o nekim izmjenama kao što su ujedinjenje autističnog poremećaja, Aspergerova poremećaja i pervazivog razvojnog poremećaja u poremećaj iz spektra autizma, reorganizovana klasifikacija bipolarnih i depresivnih poremećaja, izmjena poremećaja uzimanja psihoaktivnih supstanci, povećana specifičnost velikog i blagog neurokognitivnog poremećaja, promjena shvaćanja poremećaja ličnosti i tako dalje.
Takođe, tu bi mogao da se upozna sa činjenicom da homoseksualnost još od 1973. godine nije bolest, a dijagnoza poremećaja rodnog identiteta (GID; gender identity disorder) 2013. godine u DSM-5 dobiva novo ime, rodne disforije. GID i rodna disforija opisuju stanje nesklada identiteta s biološkim polom te snažnu identifikaciju sa suprotnim polom, koji želi osoba želi imati, ali DSM-5 stavlja naglasak na psihološku patnju, odnosno tugu i teško emocionalno stanje vezano za nesklad roda i pola.
Jednostavno rečeno “nesklad između roda po rođenju i onoga po identitetu ne mora nužno biti patološki, ako ne prouzrokuje patnju pojedincu“, a tu patnju nanosi društvo koje to ne prihvata.
Pa kolega Dodik, sa srećom u daljem dijagnostičkom radu.
Preuzeto sa blogger.ba
