Pojedini tvrde da je Vrbas ove godine u jednom trenutku „zabilježio“ temperaturu  čak od 21 stepen(!?), „pozivajući“ se na mjerenja koja su lično obavili. Tvrde da za takvu temperaturu vode „zasluge“ ima nizak vodostaj i visoke temperature zraka koje su ga „zagrijale“. Nisam lično mjerio temperaturu, ali sjetim se često izgovorenih riječi „da Vrbas  zna biti hladan kao zmija“. Zašto baš ovakvo poređenje, još nisam „provalio“, ali znam jedno: Ništa manje nije hladan od Une i Neretve, za koje svi oni koji iskusili njihove „čari“  kažu „da su led ledeni“.

S obzirom da se za ove rijeke tvrdi  kako su „led ledeni“, da li se u njima nekada odigrala vateropolo utakmica?!

Do sada mi taj podatak nije poznat (pozivam sve one koji mogu dokumentovati da se u Uni i Neretvi igrao vateropolo da što prije jave), ali u Vrbasu, „hladnom kao zmija“, igrao se vaterpolo!!!

Iskreno, da je Vrbas bio „poprište“ vaterpolo-utakmice nisam znao sve do prije sedam godina. Tih godina često sam znao provoditi sate i sate u razgovoru sa  pokojnim Fuadom Balićem, dugogodišnjim uspješnim aktivistom i pregaocem u kulturnom, javnom i sportskom životu Banja Luke, pokretačem i osnivačem mnogobrojnih manifestacija, čovjeku, za kojeg se s pravom može reći da je svojim djelovanjem  ostavio neizbrisiv trag u cjelokupnom životu grada. Fuad Balić, kao predsjednik i aktivista KAB-a (Klub akademičara Banja Luka), jedan je od ljudi koji su pokrenuli i organizovali „Karneval na Vrbasu“, sadašnje „Ljeto na Vrbasu“.

Elem, kako su se naši razgovori odnosili  na brojne teme iz života i istorijata grada, pokazao mi iz privatnog fundusa i arhive fotografije koje je snimio banjalučki novinar i publicista Aleksandar Aco Ravlić.

Aleksandar Aco Ravlić

Na poleđini jedne od  njih  zapisano -„Prva vaterpolo utakmica u Banja Luci, Banja Luka – Prijedor“.Utakmica odigrana krajem pedesetih godina, na plaži Zelena ispod tvrđave Kastel, a sa „tribina“- obala Vrbasa i vrbaskih dajak-čamaca posmatrao je veći broj Banjalučana.

U prilogu je fotografija na kojoj su članovi - igrači banjalučkog kluba: Fuad Balić, Josip Rački, Dražen Jović, Dragan Tošić, Vlatko Franjić, Jerolim Karadža, Vlado Kojić...

Nakon što mi je Fuad ljubazno ustupio fotografije da ih „pretvorim“ u elektronski format, ispričao je kako je došlo do organizovanja kluba i odigravanja ove utakmice. Prema njegovom kazivanju, korijeni banjalučkog vaterpola „vuku“ iz Zagreba - studirajući u ovom gradu Fuad Balić i Dražen Jović, počeli su se družiti sa vaterpolistima „Mladosti“ i posjećivati njihove treninge. Evo i ostalog dijela kazivanja Fuada Balića, koje sam zabilježio i objavio prije sedam godina:

„... Počeli smo trenirati, ali nismo mogli dugo izdržati njihov tempo rada. Oni su na početku treninga znali preplivati i po desetak kilometara, pa onda raditi druge vježbe i odigrati trening utakmicu. Za nas koji smo jeli `tanku` hranu iz studentske menze, to je bio prevelik napor pa smo polako odustali. Međutim,  i to je bilo dovoljno da se zarazimo ovim sportom i prenesemo ga u naš grad. U početku smo djelovali kao plivačko-vaterpolo sekcija Kluba akademičara Banja Luka - KAB-a, a onda smo osnovali klub.”

Klubu su u radu pomagali i uključili se u njegove aktivnosti Đorđe Galanos, Branko Mićin, Kemal Hadžidedić I Mirko Petričevič-Piki, naveo je tada Fuad Balić. Igrane su prijateljske utakmice sa ekipama iz okolnih gradova, poput Prijedora, a tokom ljetnjeg raspusta za ekipu banjalučkih vaterpolista nastupali su su i njihovi sugrađani koji su pohađali civilne i vojne pomorske škole i akademije.

A ovako je Fuad Balić, koga su prijatelji, raja, i brojni Banjalučani znali i po nadimku Fuće, ispričao o “terenima” gdje se  igrale utakmice:

- U početku su utakmice igrane u Vrbasu, koji je poznat kao hladna rijeka. Izgradnjom vojnog bazena u gradu, dobili smo nekoliko termina za treninge i utakmice, ali igrati u ovom bazenu ponekad nije bilo lako, jer se on kako sam saznao, punio bunarskom vodom koja je ponekad bila hladnija od Vrbasa. Prve golove napravio sam zajedno sa Draganom Tošićem, dok nam je u pravljenju mreža pomagao njegov brat Prle, košarkaš , a kasnije i poznati trener, kojem je u ovom poslu koristilo iskustvo u pletenju košarkaških mrežica.

Ostaće zabilježeljno  da je KAB (Klub akademičara Banja Luka), čiji je dugogodišnji prvi čovjek i aktivista bio Fuad Balić, pokrenuo i uspješno organizovao manifestaciju “Karneval na Vrbasu”. U cilju očuvanja tradicije vrbaskih dajak-čamaca, “Kabovci” su tih godina jedan dio novca koji su zaradili u omladinskim  akcijama i na drugim poslovima iskoristili za izradu nekoliko čamaca. U dizajniranju čamaca svoje umijeće pokazali su poznati banjalučki umjetnici - Lojzo Ćurić, Enver Štaljo, Bekir Misirlić. Čamci su bili “usidreni” ispod  Kastela, a onaj ko bi poželio  da ih provoza , trebao je dežurnom , koji je čuvao čamce pokazati i ostaviti člansku kartu KAB-a i dobio bi čamac na korištenje.

...u sjećanje na Fuada Balića

Fuad Balić

Frontal