Naša posla

Gradiška: Partijsko zapošljavanje po oprobanom receptu

Član 67. Zakona o lokalnoj samoupravi Republike Srpske, između ostalog, nalaže da “maksimalan broj zaposlenih na neodređeno vrijeme u gradskoj, odnosno opštinskoj upravi, uključujući i zaposlene u stručnoj službi skupštine, ne može biti veći od tri zaposlena na 1.000 stanovnika na području jedinice lokalne samouprave prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva”.

Međutim, lokalna zajednica Gradiška, koja od aprila 2019. godine ima status grada, jedna je, ali ne i jedina lokalna zajednica u Republici Srpskoj čiji broj zaposlenih na neodređeno vrijeme umnogome prelazi Zakonom o lokalnoj samoupravi Republike Srpske predviđeni broj.

Naime, u skladu sa popisom iz 2013. godine, na području Gradiške živjelo je 49.196 osoba, te u vezi s tim u gradskoj administraciji Grada Gradiška broj zaposlenih na neodređeno vrijeme ne bi smio prelaziti 150. 

Ali, na osnovu odgovora iz Grada Gradiške koje je portal Frontal dobio u okviru anketiranja lokalnih zajednica u svrhu prikupljanja informacija o demografskim, ekonomskim i privrednim kapacitetima opština/gradova, u gradskoj administraciji u 2020. godini na neodređeno vrijeme broj zaposlenih bio je 203. 

Da je stvar i alarmantnija u tom pogledu, svjedoče podaci do kojih je Frontal došao u skladu sa kojima je taj broj iznosio 212. Dakle, u administraciji Grada Gradiška broj zaposlenih sa stalnim radnim odnosom je za 62 veći od zakonski propisanog okvira. 

Pored toga, i neki drugi podaci koje smo u odgovoru od strane gradske administracije Gradiške dobili, a koji se pogotovo odnose na broj angažovanih na osnovu ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova, u velikoj mjeri se ne poklapaju da odgovorima koje je Frontal dobio iz svojih izvora. 
Tako, u odgovoru Grada Gradiška stoji da je tokom 2020. godine po ugovoru o obavljanju privremenih i povremenih poslova bilo angažovano samo dvije osobe, dok podaci do kojih je Frontal došao kažu da taj broj u okviru gradske administracije iznosi čak 108, u Turističkoj organizacija jedna osoba, dok je takvih angažmana u KP "Vodovod" a.d. Gradiška bilo četiri. 
 
Uzevši u obzir da je 2020. godina bila godina lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini, s pravom se može postaviti pitanje da li je ovoliki broj, prije svega, ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova, povezan sa praksom da se putem ovakve vrste angažovanja građana od strane vlasti u lokalnim zajednicama nastoje pored ostalog obezbijediti i glasovi. 
 
 
Na naše upite koje smo poslali odbornicima Grada Gradiška, većina je odgovorila da nisu upoznati sa bilo kakvim neregularnostima kada je u pitanju zapošljavanje u gradskoj administraciji ili gradskim institucijama, te smatraju da Grad poštuje sve zakonske regulative. Međutim, treba imati na umu da od 31 odbornika koliko broji Skupština grada, samo je 5 iz opozicionih stranaka. Jedan od njih je i odbornik iz PDP-a, Radislav Dončić koji nam je dao nešto drugačije odgovore od ostalih odbornika.
Prema njegovim riječima postoje brojne neregularnosti u radu gradskih vlasti, pa tako i prilikom zapošljavanja samo načelno se poštuju procedure, dok se zapošljavaju porodica, rodbina i stranački podobni članovi. 
“Nemoguće je znati pravo stanje, niko ne zna tačan broj zaposlenih, jer se stalno novi zapošljavaju. Obično se zapošljavaju stranačkom linijom,” kaže Dončić. Dodaje da ima puno nepotizma. 
Dončić tvrdi i kako je bivši direktor Javne ustanove Centra za socijalni rad, Cumbo Rade, koji je nedavno otišao u penziju, dok je bio bio na ovoj funkciji zaposlio svoje dvije ćerke. Božanu Golić koja je na funkciji načelnika odjeljenja za opštu upravu i Cumbo Jelenu koja je zaposlena u kabinetu gradonačelnika.
Kaže da postoje brojne neregularnosti i da niko ne reaguje na to, prećutno se odobrava trenutno stanje. 
“Aktivistkinja SNSD-a, Ranka Lisica,  prije 5 godina počela je da radi u opštini, a nakon kratkog vremena zaposlila je muža Dragana Lisicu, kao vozača u službi gradonačelnika”, navodi Dončić. 
 
Tu se ne završava nabrajanje pa dodaje "Zeničanin Sandro, direktor vodovoda zaposlio suprugu Slavicu u odjeljenje opšte uprave Gradske uprave, Pavlović Milenko, predsjednik skupštine grada zaposlio sina Pavlović Borišu u turističkoj organizaciji grada, Sladojević Vlado penzionisani načelnik odjeljenja opšte uprave zaposlio sina Sladojević Dejana arhivar u istom odjeljenju, Perić Romić Ranka narodni poslanik i dekan Fakulteta političkih nauka zaposlila supruga Romić Rajka na mjesto direktora RTG i Ljepojević Ljubomir penzionisani policajac zaposlen u opštu upravu na četri sata kao komunalnog policajaca i bivši načelnik odjeljenja za  boračka pitanja Pjanić Radomir zaposlio sina Srđana Pjanića u gradsku apotekarsku ustanovu".
Dodaje još da su konkursi za posao namješteni i da “samo slika nedostaje u konkursu”, jer se prilagođavaju pojedincima.
 
Radislav Dončić
 
U kontekstu 2020. kao izborne godine, zanimljivi su i podaci koje smo od strane gradske administracije Gradiške dobili, a koji se odnose na ulaganja. Naime, u tom smislu vidljiva su enormna povećanja u odnosu na 2019. godinu, a kada se primarno radi o izgradnji i saniranju puteva, vodovoda i kanalizacije, kao i javne rasvjete.  Naime, 2019. godine za izgradnju i saniranje puteva izdvojeno je 1.951.832,37 KM, vodovod i kanalizaciju 393.025,54 KM, te za izgradnju i saniranje javne rasvjete tek 50.146,20 KM. Ali, očigledno je da su vlasti Gradiške procijenile da je izborna 2020. godina “prava” godina da se građanima tog grada obezbijede bolji i kvalitetniji uslovi za život, te je ulaganje u izgradnju i saniranje puteva u izbornoj godini skočilo na  2.756.371,00 KM,  za vodovod i kanalizaciju na čak 1.686.028,40 KM, dok je procentualno najviši rast zabilježen u ulaganju za javnu rasvjetu te u tom segmentu iznosi 191.545,22 KM. 
 
I primjer Gradiške, kao i mnogi drugi, ukazuje na činjenicu da su izborne godine te u kojima vlasti koriste budžete građana kako za dodatni angažman i zapošljavanja u opštinskim i gradskim administracijama, tako i za stvaranje percepcije da se, prije svega u kontekstu ulaganja u infrastrukturu, takvi procesi odvijaju istim intenzitetom i u godinama koje nisu izborne. 
 
Na kraju, u potpunosti je legitimno i postaviti pitanje čemu služi član 67. Zakona o lokalnoj samoupravi Republike Srpske, ukoliko se on, kao na primjeru Gradiške krši. Smisao ovog člana je da administracije lokalnih zajednica ograniči na broj zaposlenih za kolikim, a u skladu sa brojem stanovnika, one prvo imaju potrebe, ali i koliko kao takve u finansijskom smislu lokalne zajednice mogu servisirati. Prekomjeran broj predstavlja veliki balast za budžete opština i gradova, koji pored ostalog za posljedicu ima zaduživanje lokalnih zajednica u cilju finansiranja glomazne administracije, čime se u velikoj mjeri smanjuje mogućnost da se sredstva usmjere na sam razvoj, dok istovremeno gradovi i opštine zapadaju u sve dublje finansijske probleme.
 
 
Frontal
Twitter
Anketa

Da li je opozicija u Srpskoj trebala učestvovati na mitingu u Banjoj Luci ili nije?

Rezultati ankete
Blog