Oglašavanje regulacionog plana za centralno područuje grada neustavnim, javne rasprave o novom regulacionom planu, građanski bunt, ukidanje pojedinih nezakonitih nameta, suprostavljanje građevinskom lobiju i političkoj eliti, skretanje medijske pažnje na konkretne životne probleme običnog svijeta-sve to se dešava sve pojačanijim intenzitetom u posljednje vrijeme. Više je razloga za to, baš kao što je i više uzroka tih problema. Ipak, jedna stvar povezuje sve ove stvari u jedan okvir dajući im smislenost, snagu i ozbiljnost. U pitanju je, za naše prilike, sasvim neobično, novo i svježe djelovanje banjalučkog odbornika Milka Grmuše. 

Za razliku od najvećeg broja drugih političara, on se nije libio da otvoreno i javno kritikuje i loše poteze svoje partije PDP i njenog gradonačelnika. Nikad ličan, uspio je ne samo da ukaže na sve loše pojave, bez obzira ko je za njih odgovoran, nego i da ih dovede u jednu cjelinu i omogući rješenje koje je sistemsko i održivo. 

Prije Grmuše, narod za inače važnu funkciju odbornika skupštine grada praktično da nije ni znao. Većina drugih odbornika je oduvijek tražila način kako da se približi gradonačelnicima, riješi svoje neke životne probleme, asfaltira nekoliko puteva i dobije nešto glasova na sljedećim izborima. Grmuša je preokrenuo igricu, te se upornim radom, pojavljivanjem na terenu gdje obespravljenim građanima drugi nisu htjeli ili smjeli da dođu, pravnim znanjem i praktičnim rješenjima nametnuo kao nezaobilazan politički faktor u Banjaluci, iako objektivno nema podršku niti jednog centra moći, pa ni svoje sopstvene partije.

Urbanističko nasilje u Banjaluci traje godinama, ali je sad po prvi put srušen najvažniji regulacioni plan, te je zaustavljena izrada drugih po istom principu. Nezakonite naknade za vodu su se plaćale godinama, ali su sad ukinute. Političari su išli svuda prema narodu godinama u Banjaluci, ali samo prije izbora i samo prema „odabranim građanima“. Ovaj put, tu je čovjek koji ne cijeni i ne pomaže ljudima prema političkoj pripadnosti, koji mjeri prema zakonu i koji je izabrao narod umjesto narodnih vođa. 

To je osnovni razlog rasta njegove političke snage. Ličnim primjerom i konkretnim radom dao je snagu svojim riječima. Uspio je da različita nezadovoljstva artikuliše u smislen politički program i akciju, i on je u ovom trenutku jedina opozicija u Banjaluci u kojoj su svi drugi vlast. Karakteristično za njega, svoj opozicioni status gradio je ne na buci i ekscesu, nego na rješenjima za probleme koje svi na vlasti, na obje strane, nisu imali. 

Ipak, da bi mogao do kraja da realizuje ono za šta se zalaže, a to su pravna država, pošteni konkursi i javne nabavke, efikasna administracija i kontrola moći najvećih interesnih grupa, Grmuša će morati oko sebe početi okupljati ljude koji žele da se bave politikom na isti način kako on to čini. Neće biti dovoljno da on sam to sve radi, moraće da oko sebe okupi čitav tim ljudi. Usamljen, neće moći uraditi više od ovoga što trenutno čini, a to nije dovoljno za ozbiljne iskorake u društvu.