Društvo
Koliko hrane propada i šta ćemo s tim?
Tužno je gledati kako naši ljudi jedu pizzu i onda one krajeve odvajaju i neće da ih jedu. Tužno je gledati koliko se hljeba, voća i povrća baci u našim domaćinstvima. I nismo jedini – hrana se baca. Baca se u domaćinstvima, baca se u supermarketima, baca se u transportu, baca se i kod proizvođača.
Da je hrana skupa poput luksuznog automobila, stalno bi je polirali i čuvali. Nažalost, hrana se baca, iz niza razloga.
Ako niste znali 29. septembar je Međunarodni dan svjesnosti gubitka i bacanja hrane.
Više od trećine sve proizvedene hrane (~2,5 milijardi tona) gubi se ili baca svake godine. Jedna trećina toga događa se u fazi proizvodnje hrane. Boston Consulting Group (BCG) procjenjuje da je ta bacana hrana vrijedna 230 milijardi dolara. U hrani koja na ovaj način propadne sadržano je oko 24% kalorija koje su dostupne kroz hranu.
Zemlje s najvećim stopama propadanja i bacanja hrane u 2023. su SAD, UK i Australija, a zatim Kanada i Njemačka.
Prema procjenama UN-a i FAO, u svijetu se baci između 32 i 33% hrane, broj koji korespondira sa Boston Consulting. Vrijednost ove hrane iznosi oko 750 milijardi dolara. Međutim, u nekim zemljama, gubici dostižu i do 50%.
U domaćinstvima 39% otpada čini voće i povrće.
Procjenjuje se da 6-10% emisije stakleničkih gasova potiče iz bačene hrane.
U martu 2021. UNEP je izašao sa studijom koliko se hrane baca u svijetu. Podaci nisu potpuni, i odnose se na 2019. godinu a za neke zemlje nema preciznih podataka, no studija opet daje određenu sliku problema.
Gotovo petina ukupne količine hrane koja se proizvede u svijetu na kraju završi u smeću, navedeno je u izvještaju Ekološkog programa UN-a (UNEP). U izvještaju se navodi da većina hrane koja na kraju propadne, oko 61%, nastane u domaćinstvima. Globalni indeks otpada od hrane pokazuje da je 17% hrane (što je oko 931 miliona tona hrane proizvedene tokom 2019. godine) završilo u kantama za smeće. Ova brojka ne uključuje hranu koja je bačena tokom proizvodnje ili tokom skladištenja, kao i ona koja nikad nije stigla do potrošača – radi se samo o hrani koja propada u domaćinstvima.
Do gubitaka dolazi u svim fazama – od branja i žetve, klanja, odnosno lova životinja, preko prerade hrane, u toku procesa konzerviranja, sirenja, zatim u transportu, u supermarketima i domaćinstvima i restoranima – kada bacamo nepojedenu hranu.
Ipak, najtužniji dio priče je koliko hrane propada u domaćinstvima i da se količina tog otpada ne razlikuje puno u zemljama s visokim BDP u odnosu na one sa srednjim i niskim.
U BiH, procjenjuje se, otpad od hrane u domaćinstvima iznosi 83 kg po glavi stanovnika godišnje ili 273 269 tona godišnje. U domaćinstvima zemalja s visokim prihodima, količina ovog otpada iznosi 79 kg po glavi stanovnika godišnje, u domaćinstvima zemalja sa višim srednjim prihodima (upper middle income) 76 kg po glavi stanovnika godišnje, a u zemljama s nižim srednjim prihodima (lower middle income) iznosi 91 kg po glavi stanovnika godišnje:
Hrana se baca i zbog nerazumijevanja značenja etikete. „Najbolje upotrijebiti do“ znači da se proizvod nakon isteka navedenog datuma neće pokvariti, ali će unutar tog roka imati idealan kvalitet. S druge strane „upotrijebiti do“ znači upravo to – proizvod treba upotrijebiti do naznačenog datuma, jer je to garancija njegove mikrobiološke ispravnosti. Zanimljivo je i posmatrati koliko se kojih vrsta namirnica najviše izgubi:
Propadanje povrća i voća jer je “ružno”, nije kao sa reklame
Kroz različite faze obrade i transporta hrane, čini se da najmanje propadaju meso, mlijeko i mliječni proizvodi, a najviše korjenasto i gomoljasto povrće, zeljasto povrće i plodovi. Naime, meso je generalno najskuplji proizvod, pa se mnogo više pažnje posvećuje kako bi se spriječili gubici, dok su voće i povrće roba koja se brzo pljesnjivi, vene ili suši.
Takođe, dosta voća i povrća se odbacuje zbog nekog nesavršenstva u obliku ili boji. Međutim, svijet je postao manje izbirljiv.
Kada se izračuna koja je količina vode potrebne za irigiciju bačenih, propalih usjeva, dobije se količina vode potrebna da zadovolji dnevne potrebe 9 miliona ljudi.
Kampanje podizanja javne svijesti o ovom problemu u domaćinstvima te pritisak na restorane da ne smiju bacati hranu u SAD-u je smanjio gubitke za 20%.
Isuviše je lako reći da se ovi gubici dešavaju samo u SAD-u, a pri tom zažmiriti na gubitke u našem vlastitom dvorištu. Ponegdje u hotelima, u dijelovima gdje se doručkuje, stoji molba “možete jesti koliko god želite, ali molimo da pojedete sve što ste uzeli”.
Šta možemo uraditi da smanjimo bacanje hrane?
- Planirajte obroke i napravite popis za kupovinu: planirajte svoje obroke za sedmicu dana i napravite popis za kupovinu na temelju tih planova obroka. To će vam pomoći da kupite samo ono što vam je potrebno i izbjegnete nepotrebne kupnje.
- Kupujte samo ono što vam je potrebno: vodite računa o veličini porcija i kupujte količine hrane koje realno možete konzumirati prije nego što se pokvare. Izbjegavajte kupnju na veliko ako nećete moći iskoristiti svu hranu na vrijeme. Ne hrčkajte stvari.
- Pravilno skladištenje: naučite kako pravilno skladištiti različite vrste hrane. Kvarljive artikle držite u frižideru na odgovarajućoj temperaturi kako biste im produžili vijek trajanja. Koristite hermetičke spremnike ili omote za pohranjivanje ostataka.
- First in, first out: prakticirajte pravilo “šta prvo uđe, prvo i izađe” organizirajući svoj frižider i ostavu. Stavite novije namirnice iza starijih, tako da prvo konzumirate starije.
- Razumijevanje oznaka datuma: Upoznajte se s oznakama datuma kao što su “najbolje do” i “upotrijebiti do”. Shvatite da se “najbolje upotrijebiti do” odnosi na kvalitetu, a ne na sigurnost, a “upotrijebiti do” označava kada je hrana na vrhuncu svježine. Jogurt kojem je za dan prošao rok vjerovatno nije pokvaren (ako je pravilno upakovan i nije otvaran)
- Čuvajte i zamrznite: Ako imate višak hrane koju ne možete konzumirati prije nego što se pokvari, razmislite o tome da je sačuvate zamrzavanjem, konzerviranjem, kiseljenjem ili pravljenjem umaka, supa ili frapea. To može produžiti rok trajanja hrane i spriječiti otpad.
- Budite kreativni sa svojim ostacima tako da ih prenamijenite u nove obroke ili ih uključite u lunch pakete. Označite i datirajte ostatke kako biste pratili koliko su dugo bili pohranjeni.
- Kontrola porcija: poslužite manje porcije i neka se svatko u kućanstvu posluži sam. Ne stavljajte previše na tanjir – bolje je dosuti nego baciti. Dosta hrane propadne i zato što ljudi pretrpaju tanjire ili što su porcije u restoranima preobilne.
- Kompostirajte ostatke hrane: ako imate vrt, razmislite o kompostiranju ostataka voća i povrća umjesto da ih bacate. Kompostiranje može smanjiti otpad na odlagalištima i osigurati tlo bogato hranjivim tvarima za biljke.
Izvor: naukagovori.ba
