Tako, kada se govori o zapošljavanju osoba s invaliditetom, da bi se prikazalo stvarno stanje, valja zaokružiti statistiku. Čak i Zakon o zabrani diskriminacije, više puta citiranu trilogiji koja obrađuje ovu oblast. U čl. 15., st. 2) kaže da se u dokazivanju diskriminacije – mogu koristiti statistike i baze podataka.

Pa, kako izgleda statistika Bosne i Hercegovine, kada je riječ o zapošljavanju osoba s invaliditetom?

Krenimo od nešto jasnije situacije: u Republici Srpskoj, statistika nezaposlenih osobas invaliditetom od početka 2022. godine na evidenciji Zavoda za zapošljavanje ima tendenciju pada – početkom pomenute godine zabilježeno je nešto više od 1500 nezaposlenih osoba s invaliditetom, a danas je ta brojka oko 1070, prema zadnjim ažuriranim podacima. Istovremeno, prema podacima Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje invalida Prijedor, u 2022. je zaposleno 45 osoba s invaliditetom uz podršku ove institucije, u 2023. godini je broj zaposlenih porastao na 62, dok u prošloj godini bilježi pad na 48 osoba s invaliditetom. Od toga, u 2023. godini zaposleno je svega devet žena, a u godini nakon toga – njih tek šest. U statistici, očekivano – dominantna kategorija muškaraca s ratnim invaliditetom – 2023. njih 33, a u 2024. godini ukupno 29 sa ovim uzrokom invaliditeta dobija zaposlenje.

Ukupan broj zaposlenih u javnom sektoru, prema dostavljenim podacima ovoj instituciji, iznosi – 621. Na 109 163 zaposlena u javnom sektoru, prema javno dostupnim podacima za kraj prošle godine, riječ je tek o oko 0,57 posto ukupnig broja zaposlenih, nasuprot kvote u koja iznosi nešto manje od šest posto, u skladu sa Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida ovog entiteta. Jaz statistika zaposlenih i nezaposlenih je – više nego očigledan.

Ista kvota je na snazi i u Federaciji Bosne i Hercegovine, iako zakonski propis koji tretira ovu oblast prolazi kroz izmjene. Ipak, do podataka u ovom entitetu tek se djelimično dolazi – statistike Zavoda za zapošljavanje pokazuju da je u 2023. godini bilo najviše oko 1600 nezaposlenih žena s invaliditetom, u odnosu na ukupno blizu 3800 nezaposlenih osoba s invaliditetom, te da u prethodnoj godini obje cifre padaju – ukupno nezaposlenih osoba s invaliditetom je između 3500 i 3600, dok je žena oko 1520. Podatke  Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Federacije Bosne i Hercegovine, uz više upita putem e-maila i telefona, nismo uspjeli dobiti.

„Uprkos brojnim aktivnostima, uglavnom nevladinog sektora i već odavno identifikovanom problemu zapošljavanja osoba sa invaliditetom, ne stičem utisak da je tu napravljen značajniji pomak. Proces zapošljavanja osoba sa invaliditetom u BiH nije ušao u bilo kakvu redovnu dinamiku, zapošljavanja su sporadična, ponekad su odraz određene „kampanje“, privatnih veza, osviještenosti pojedinaca ali istinski društveni pomak nije napravljen. Ipak, primjećuje se da se po pitanju svijesti desila promjena, poslodavci imaju svijest o tome da bi trebalo da zapošljavaju osobe sa invaliditetom,  ali još uvijek nema adekvatne akcije koja prati tu promjenu svijesti“, objašnjava sociološkinja i aktivistica za ljudska prava Tanja Mandić Đokić, iz Banja Luke.

Kada se osvrće na pitanje rodne ravnopravnosti u oblasti rada osoba s invaliditetom, objašnjava da još uvijek nije napravljena suštinska razlika u odnosu na stereotipnu uogu muškarca i žene u društvu.

„Zajednica i poslodavci radije i češće daju prilike za zapošljavanje muškarcima, a vezano za ukorijenjene stavove o njihovim rodnim ulogama hranitelja porodice, onih koji donose „novac na sto“ i potrebe da ih se izbavi od „sjedenja kod kuće“. Nasuprot tome, za žene se smatra da im je kod kuće i mjesto.“, poentira sagovornica.

Ipak, ovo za nju nije samo pitanje stretipa iz kojih izvire sva nejednakost i diskriminacija, već i nedostatka – suštinskog opredjeljenja za promjenu stanja u društvu kroz adekvatne propise.

„Koliko znam, rodna dimenzija se nije pojavljivala ni u zakonskim/podzakonskim aktima ni u aktivnostima entitetskih Fondove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje. Biće mi drago ako griješim i nisam dobro informisana. Pod uticajem razvoja opšteg ženskog pokreta, dešavale su se neke aktivnosti u davanju poticaja samozapošljavanju žena i žena sa invaliditetom, ali to nije sistemski. Sve dok nemamo funkcionalne institucije koje kao svoj strateški cilj imaju povećanje broja zaposlenih žena sa invaliditetom i prate i bilo kome zapravo odgovaraju za postizanje ili nepostizanje tog cilja, bojim se da će se priče i aktivnosti zapošljavanja žena svoditi na sporadični entuzijazam“, zaključuje Mandić Đokić.

Možda i najbolji primjer statistike nejednakosti može biti Brčko distrikt, koji sa prilično visokim udjelom osoba s invaliditetom, od preko devet posto stanovništva, prema popisu iz 2013. godine – još uvijek nema nikakvu regulativu u ovoj oblasti, ali ni statistiku – pa ni u mjesečnom biltenu kojim samo obavještava javnost o brojkama koje – očito ne plae crveni alarm za pružanje stvarnih jednakih šansi.

Frontal