Do danas, shodno proceduri, Sud iz Strazbura proslijedio je
BiH ukupno 306 aplikacija na izjašnjavanje i zastupanje, a od ukupnog broja
proslijeđenih aplikacija u periodu od avgusta 2004. godine, kada je dostavljena
prva aplikacija, do sada je u odnosu na BiH riješeno 239 aplikacija, stoji u
Odgovoru Savjeta ministara BiH na poslaničko pitanje Nermina Purića, o čemu će
Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH 31. januara voditi raspravu.
Najveći broj aplikacija protiv BiH, oko 1.300, odnosio se na
ostvarivanje vraćanja stare devizne štednje položene u domaće banke, međutim,
nakon donošenja i uspješnog izvršenja u cijelosti prve pilot-presude u predmetu
"Suljagić protiv BiH" /presuda od 3. novembra 2009./, Sud je tokom
2010. godine odbacio 711 predmeta kojima je traženo vraćanje stare devizne
štednje položene u domaćim bankama sa sjedištem na teritoriji BiH.
Ovaj predmet je vrlo značajan za BiH s obzirom na broj od
1.300 sličnih aplikacija protiv BiH, koje su bile podnesene Sudu i u kojima su
aplikanti tražili gotovinsku isplatu stare devizne štednje. Međutim, BiH kao
tužena strana, uspjela je da odbrani domaće zakonodavstvo kojim su propisani
modaliteti i dinamika isplate stare devizne štednje putem obveznica, kao i
finansijsku poziciju BiH. Prema posljednjim podacima iz decembra 2011. godine,
u postupku pred Sudom u Strazburu protiv BiH nalazi se 1.408 predmeta.
Prema preliminarnim zahtjevima aplikanata, ukupno
potraživanje novčane naknade po osnovu aplikacija koje se nalaze u postupku
pred Sudom i koje su kancelariji zastupnika BiH dostavljene na zastupanje iznosi
oko 5.074.840,56 KM.
Od ukupno 67 aplikacija koje su u postupku pred Sudom i koje
su kancelariji zastupnika dostavljene na zastupanje, tri aplikacije protiv BiH
/predmet Kudumija i drugi/ odnose se na navodnu povredu Konvencijeiz razloga
što je BiH navodno odgovorna da aplikantima kao vojnim osiguranicima bivše JNA
isplaćuje penzije nakon stupanja na snagu Sporazuma o sukcesiji.
Aplikanti se, takođe, žale na povredu člana 13. Konvencije
zbog nedostatka efikasnog domaćeg pravnog lijeka, pri čemu u sadašnjoj fazi
postupka aplikanti nisu precizirali iznos pravične naknade koju potražuju.
Aplikacija protiv BiH u predmetu Murtić i Ćerimović tiče se
povrede Konvencije zbog neizvršenja Odluke Doma za ljudska prava koja se odnosi
na reviziju postupka privatizacije preduzeća "Agrokomerc" d. d.
Velika Kladuša,a potraživanje naknade u ovom predmetu iznosi 14.081,96 KM.
Presuda u ovom predmetu je donesena 19. juna 2012. godine, ali do danas nije
postala konačna.
Jedna aplikacija, koju su podnijela tri aplikanta protiv
BiH, Hrvatske, Makedonije, Srbije i Slovenije, odnose se na "kontinuiranu
nemogućnost" aplikanata da povuku staru deviznu štednju položenu kod
"Ljubljanske banke" d.d. Ljubljana, glavna filijala Sarajevo i
tuzlanske filijale "Investbanke" a.d. Beograd.
Sud je 15. novembra 2011. godine donio odluku, kojom je
aplikacija proglašena dopuštenom u odnosu na sve tužene države, a Sud će u
daljem toku postupka odlučivati o meritumu aplikacije. Ukupno potraživanje
naknade po ovim aplikacijama iznosi oko 185.870 KM.
U predmetu Damjanović protiv BiH aplikant se žalio zato što
mu kod izricanja presude nije omogućena pogodnost primjene blažih krivičnih
propisa. U vezi s tim, aplikant tvrdi da je on bio izložen drugačijem tretmanu
nego lica protiv kojih je postupak vođen pred entitetskim/distrikt sudom, koji
u pravilu, primjenjuje Krivični zakon iz 1976. godine u predmetima ratnog
zločina i u prosjeku izriče blaže presude. Ukupno potraživanje pravedne naknade
po ovoj aplikaciji iznosi oko 33.470 KM.
Aplikacija u predmetu "Maktouf protiv BiH" odnosi
se na žalbu aplikanta koji smatra da su povrijeđena njegova prava, jer je
međunarodne članove suda koji mu je sudio imenovao visoki predstavnik u BiH na
obnovljivi period od dvije godine.
On se žalio i zbog toga što smatra da njegova kazna nije
bila odmjerena uz pogodnost primjene blažeg krivičnog zakona, i da je navodno
tretiran različito od onih koji su procesuirani pred entitetskim ili sudom u
distriktu Brčko, koji, prema pravilu, primjenjuje Krivični zakon iz 1976.
godine u slučajevima ratnog zločina i dosuđuje u prosjeku blaže kazne. Ukupno
potraživanje pravične naknade po ovoj aplikaciji iznosi 1.271.209 KM.
Dvanaest aplikacija u predmetu Momić i drugi protiv BiH
odnosi se na žalbu aplikanata zbog neizvršenja domaćih sudskih presuda kojima
je aplikantima dosuđeno potraživanje ratne štete. Potraživanje novčane naknade
po osnovu aplikacija iznosi oko 164.170 KM. Aplikacija u predmetu "Đukić
protiv BiH", takođe se odnosi na žalbu aplikanta zbog neizvršenja presude
domaćeg suda, a potraživanje pravedne naknade po ovoj aplikaciji iznosi
7.040,99 KM. Presuda u ovom predmetu donesena je 19. juna 2012. godine, ali do
danas nije postala konačna.
U predmetu "Omanović protiv BiH" aplikant se žalio
da mu je osporeno pravo na podnošenje individualne aplikacije Sudu u Strazburu,
pri čemu u ovoj fazi postupka nije precizirao iznos novčanog potraživanja po
osnovu navodne povrede prava.
Aplikacija u predmetu "Elfarahati protiv BiH"
odnosi se na žalbu aplikanta da ne bude protjeran u Egipat. Sud u ovom postupku
nije prihvatio zahtjev aplikanta za izdavanjem privremene mjere kojom bi se
spriječilo njegovo protjerivanje u Egipat, tako da je aplikant već protjeran iz
BiH u Egipat. Ni on nije precizirao iznos pravedne naknade u dosadašnjem toku
postupka.
Dvadeset četiri aplikacije u predmetu "Arežina i
drugi" protiv BiH odnose se na žalbe aplikanata zbog neizvršenja domaćih
sudskih presuda kojima je aplikantima dosuđeno potraživanje ratne štete, u
iznosu od oko 724.457 KM. Zbog nemogućnosti povrata u posjed prijeratnih vojnih
stanova koje su aplikanti otkupili na osnovu kupoprodajnog ugovora Sudu u
Strazburu, žalilo se 12 aplikanata, koji potražuju novčane naknade u iznosu od
oko 2.200.175,75 KM.
Aplikant u predmetu "Hamdani protiv BiH" žalio se
Sudu da ne bude protjeran u Irak, ističući da mu u slučaju deportacije prijeti
opasnost od smrtne kazne, mučenja i nehumanog tretmana, a žalio se i na povredu
porodičnog života i pritvora.
U ovom predmetu Sud je donio odluku o privremenoj mjeri da
aplikant ne bude protjeran iz BiH dok traje postupak pred Sudom, a potraživanje
aplikanta na ime pravedne naknade i troškova postupka iznosi 3.911 KM. Presuda
u ovom predmetu je donesena 7. februara prošle godine, ali do danas nije
postala konačna.
I aplikant Al Husin Imad žalio se Sudu protiv BiH da ne bude
protjeran u Siriju, s obrazloženjem da mu u slučaju deportacije navodno prijeti
opasnost od smrtne kazne, mučenja i nehumanog tretmana, a žalio se i na povredu
porodičnog života i pritvor. Sud je, takođe, donio odluku o privremenoj mjeri
da aplikant ne bude protjeran iz BiH dok traje postupak pred Sudom. NJegovo
potraživanje na ime pravedne naknade i troškova postupka iznosi 5.867 KM. I ova
presuda u ovom predmetu je donesena 7. februara prošle godine, ali do danas
nije postala konačna.
Šest aplikacija u predmetu "Mago i drugi protiv BiH"
odnosi se na žalbe aplikanata zbog nemogućnosti vraćanja u posjed prijeratnih
stanova iz vojno-stambenog fonda nad kojima su imali stanarsko pravo, a novčane
naknade po osnovu svih šest aplikacija iznosi 449.332,39 KM. Presuda u ovom
predmetu je donesena 3. maja prošle godine, ali do danas nije postala konačna.
Aplikanti Al Husin Imad i Al Hamdani u svojim palikacijama
protiv BiH tražili su pravednu naknadu u iznosimma od 957.573, odnosno 643.037
KM, ali im je Sud dodijelio 3.000, odnosno 2.000 evra. Oba ova postupka još su
u toku pred Velikim vijećem Suda u Strazburu, koje preispituje pomenute odluke.
(Srna/Frontal)
