Piše: Mišo VIDOVIĆ

Prenosim komentar Davora Hepija Šahurića, koji je svirao bubnjeve u brojnim banjalučkim bendovima:

....Aj, Šomi, koje iznenađenje! Ona velika slika u sredini, je li to Klimax? Vidim Zoku Gavrilovića. U svakom slučaju, to su moji bubnjevi na slici, stoji na bas bubnju "Just Musk"! Nisam prije vidio ovu sliku a i nemam nikakvih slika gdje se vide moji stari bubnjevi pa mi drago. Imaš li još slika sa ove svirke? Da pogađam, mislim da je napolju ispred O.Š. Mirko Višnjić? Mislim da sam svirao sa grupom Mefisto...Bilo bi mi drago ako imaš još koju sliku....

Davor Hepi Šahurić, počeo se interesovati za bubnjeve kada mu je bilo 9-10 godina, i prema onome što mi je „ispričao“, istina preko elektronske pošte, raja sa kojom se družio odlučila je da napravi grupu: Podjelili su gitare  između sebe, a njemu su preostali bubnjevi. Bilo mu je 12 godina kada je „upisao“ prvi nastup sa prvim bendom - „Marina“, a tokom karijere svirao je u 12 bendova, ako sam dobro izbrojao. O njegovoj bogatoj karijeri, svakako će biti više riječi, ali ovom prilikom pomogao je da se rekonstruiše gdje se sve u gradu sviralo osamdesetih godina.

-  Ispočetka se sviralo puno po školama, u učionicama, koridorima ili fiskulturnim salama. Ja sam svirao u O.Š. Mirko Višnjić, Borik, Gimaziji, Građevinskoj školi...Kasnije po Mjesnim zajednicama: Borik 1, Mejdan 2. Onda dvorane Borik i Mejdan, Bašta Sljezove Boje, Studio Max, Sebastijan, KSET, Studentski dom, ispred Boske, a malo kasnije i po kafićima: Pink, Jazz klub, itd. Studentsko pozorište , KUD „Taras Ševčenko“ (?) iza kafane Mostar - prisjeća se Hepi.

A „osnovna samoupravna interesna“ sviračka baza banjalučkih rokera bila je mjesna zajednica. Osim prostora za probe, bendovi su takođe obilato koristili sale mjesnih  zajednica da pokažu šta znaju i umiju: Osim već legendarne mjesne zajednice  Borik 1 (održavale se gitarijade), zvuci rokenrola širili su se i po mjesnim zajednicama Mejdan 1 (baraka kod Gradskog mosta), Mejdan 2 (objekat u Maloj čaršiji), Hiseta, Čaire, pa i na Paprikovcu, kao i u  Česmi, gdje su se, ako sjećanje ne vara, kao uspješni oranizatori jedne od gitarijada pokazali i momci iz grupe „Joks“. A ponekad je trebalo solidna količina  snalažljivosti da se organizuje jedna svirka u mjesnoj zajednici.

Da li je bila 1982. li 1983. godine, sada se tačno i ne sjećam, ali u mjesnoj zajednici Mejdan 1 pod „pokroviteljstvom“ lokalne organizacije Saveza socijalističke omladine (SSO), nastupila je poprilična gomila bendova. Nekako se skrpila oprema, ali kako napraviti binu. U i okolo mjesne zajednice nalazile su se nekakve klupe, koje su organizatori (među njima i moja malenkonst), poredali i složili, vezali nekakvim „jačim“ kanapom da se ne „raziđu“. Junački se bina držala sve do trenutka dok nije počeo nastup grupe „Kripton“. Energičan nastup, pogotovo dok su izvodili pjesmu sa refrenom  „prepotentan narod, umišljeni ljudi...“, doveli su u pitanje opstanak bine! Ipak, uz malu intervenciju ljudi iz organizacije „stage“ je izdržao sve rokerske nalete.

Problem se pojavio sutradan. Iako su  napredni omladinci, maltene čitavu noć udarnički radili da salu dovedu u pristojno stanje nakon svirke, u jutarnijm satima  drugarica - referent za čistoću kada je vidjela  u kakvom je stanju ostala a sala (iako su omladinci ko fol nešto čistili), dobila je nervni napad blaže srednje faze. Nakon toga  postao je upitan daljni razvoj rokenrola u ovoj mjesnoj zajednici.

Ili „zanimljiv“ slučaj sa svirke iz mjesne zajednice Borik 1: U jednom  trenutku stalak za mikrofon koji je koristio gitarista jednog od bendova otkazuje poslušnost (pukao), u pomoć priskače jaran iz publike, „glumi“ stalak, nastup se uspješno privodi  kraju.

Članovi grupe „Climax“ i danas se prisjećaju jednog od nastupa u „Bašti sljezove boje“. Tokom svirke iz jednog od monitora na bini, počeli su dopirati zvuci koji nisu imali veze sa onim što oni sviraju: Zlatan Bukić-Buka, koji je sjedio za tonskom i miksetom za svjetlo i moja malenkost (opet praviš probleme - op.ur.), uzeli su mikrofon i počeli muzičarima „ispjevavati“ repertoar Hanke Paldum!!! A s obzirom da je moj sagovornik sa početka ovog teksta pomenuo još neka mjesta gdje se sviralo u gradu, u slijedećem nastavku  ove rubrike malo ćemo proširiti tu priču.

Fotografije: Privatna arhiva Davora ŠAHURIĆA-HEPIJA

(Frontal)