Na kojim način si saznala da si ovogodišnji dobitnik
specijalne nagrade „Stražilovo“ za prvu knjigu i šta si prvo pomislila?
Vijest da sam ovogodišnji dobitnik specijalne nagrade „Stražilovo“ za
prvu knjigu saznala sam od direktora Kulturne institucije „Brankovo kolo“
Sremski Karlovci, Nenada Grujičića. Taj dan sam doznala još jednu lijepu,
iznenadnu i neočekivanu vijest, tako da se sreća udvostručila. Obje vijesti
naznačile su promjene, stoga ih možda s razlogom primih 19. avgusta, na
Preobraženje.
To nije tvoja
prva knjižena nagrada, priznanje. Kakav je generalno tvoj stav o književnim
konkursima, i svemu šta se za to vezuje?
Nemam naročito povjerenje u književne
konkurse. Pojavom interneta pojavila se i gomila amaterskih konkursa. Dešava se
da vam predlože slanje diplome mejlom kako biste je sami odštampali.
„Ozbiljniji“ konkursi nerijetko više
pažnje poklone autorima s one strane Drine, nego stanovnicima vlastite države.
Nemam ništa protiv prekodrinskih književnika, kvalitetno književno djelo ne
poznaje i ne priznaje nikakve granice, ali recite da li je fer da na
prošlogodišnjem konkursu Narodnog pozorišta Republike Srpske za originalni
savremeni dramski tekst od dvanaest nagrađenih učesnika čak deset bude iz
Srbije, a samo dva iz Republike Srpske?
Da li ima dovoljno onih namijenjenih mladim talentima, i
koliko ima razlike kada su u pitanju novčane i nenovčane nagrade?
Književnih konkursa
ima mnogo, a mladom čovjeku, željnom proboja na književnu scenu, ponekad je
teško razaznati granicu između amaterskog i profesionalnog konkursa. To
iskustvo, kao i svako drugo, stiče se vremenom, pokušajima, upornošću.
Nagrada je nagrada,
bilo da je novčana ili ne. Ona je znak vrijednosti i poštivanja umjetničkog
stvaralaštva. Onaj ko istinski voli književnost ne konkuriše prvenstveno radi
profita, ali da budemo realni, niko nije alergičan na novac.
Tvoj prvi izbor je poezija. Da li si razmišljala ili imaš li
neobjavljene neke druge forme književnog izražaja?
Pored poezije pišem književne kritike
i kratke priče. Posljednja kritika „Vrt najljepšega srpskoga cvijeća“ ticala se
„Antologije srpske poezije (1847-2000)“, Nenada Grujičića. Priče zasad leže u
ladici i čekaju višak slobodnog vremena i svojih pet minuta.
Nagrada Stražilovo je za knjigu poezije”Kolijevka na dvije vode“.
Koliko dugo je nastajala knjiga, kakav je njen koncept, i da li je bilo lako
izdati je?
Vrijeme nastajanja
pjesama i knjiga ne mjerim. Nekad napišem dvije-tri pjesme u danu, a nekad
prođu mjeseci da ne napišem ni stih.
Naziv knjige
inspirisan je zavičajem na dvije rijeke, Uni i Sani. Knjigu otvara možda
najiskrenija pjesma zbirke „Moja majka vjeruje“. Ostale pjesme grupisane su u
četiri cjeline: „Sobom protiv sebe“, „Igra za dvoje“, „Teret“ i „Kad su bogovi
pali na tjeme“. Tematika pjesama je raznovrsna: borba sa samim sobom, ljubav, slovenska
mitologija, teret minulih ratova na prostoru bivše Jugoslavije, ali i teret
svakodnevice u kojoj mladi ljudi teško dolaze do zaposlenja.
Knjigu u našoj
državi nije nimalo jednostavno izdati. Zbirka „Kolijevka na dvije vode“
odbijena je na prošlogodišnjem konkursu Ministarstva prosvjete i kulture
Republike Srpske, koje se ogriješilo o još neke vrijedne radove, kao što
je npr. rukopis „O pismima, pisma“, talentovane pjesnikinje iz Laktaša,
Valentine Milačić.
Ove godine pomenuto Ministarstvo nije odobrilo
finansijska sredstva Književnoj koloniji „Rijeka
misli“ udruženja „Scena“ Novi Grad, te će se pisci s Une i Sane početkom
septembra okupiti o svom trošku, ne želeći da se ova kulturna tradicija okonča.
Tvoji
uzori, ili književna inspiracija…
Uzor je moj pokojni
djed, Branko Juzbašić, najveći pjesnik kojeg sam ikad upoznala, a ni stiha nije
napisao.
Književnu inspiraciju predstavljaju dvije zbirke, „Sav sam od
stakla, sav sam od pene“, Nedeljka Popadića, pjesnika kojeg sam slušala kao
gosta u osnovnoj školi i „Pomućeni snovi“, Avdije Kaltaka, manje poznatog
pjesnika iz Sanskog Mosta, čiju sam knjigu prije mnogo godina spasila od
kontejnera kada su komšije izbacivale iz stana nepotrebne stvari.
Tvoja promišljanja o domaćoj književnoj sceni, pogledi prije
samog upliva u taj svijet i danas?
Domaća književna
scena bogata je talentima, ali je još bogatija onima koji talenat ne cijene. Na
Književnim susretima na Kozari svake godine dominiraju književnici koji rodom
nisu iz ovih krajeva, dok naše talente zaboravljamo i ćuškamo u stranu.
Preporuka knjige nekog od domaćih pisaca?
Zbirka priča
„Revolucionar“, Berislava Blagojevića.
