autor: Frontal

Jedna od znajačajnijih manifestacija koju je Kinoteka RS organizovala ove godine jeste ona u sklopu programa "Dani evropske baštine u Republici Srpskoj". Na koji način ste radili odabir filmova?

Naš program , u okviru "Dana evropske baštine u Republici Srpskoj",  pod zajedničkim nazivom "Znaci trajanja",  sa odabranim filmovima, ima važnu funkciju i predstavlja kulturni događaj koji doprinosi zajedničkoj evropskoj kulturi. Ovo je samo jedan segment našeg godišnjeg programa. Naime, Savjet Evrope je još 1991. godine odredio septembar kao mjesec u kojem sve evropske zemlje pripremaju kulturne programe koji istovremeno prestavljaju nacionalnu kulturu ali i kulturu koja iskreno komunicira sa evropskim vrijednostima. Od 2008. godine i RS se pridružila ovom programu, pa tako i ustanove kulture. Tematski okvir samog programa predlaže Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, pa je tako ovogodišnja predložena okvirna tema “Vijekovi pod krstom”, u skladu sa obilježavanjem 17. vijekova od proglašenja Milanskog edikta, zakona o slobodi ispovijedanja i ravnopravnosti hrišćanske vjere. I naš program “Znaci trajanja” je, dakle, u skladu sa ovim  značajnim jubilejom. Otuda i izbor filmova koje ste mogli da vidite.

Prošle godine Kinoteka je obilježavala 20 godina od osnivanja Filmskog arhiva RS. Podsjetimo čitaoce sa kratkim presjekom razvoja filma kroz navedeno vrijeme i razvoja arhivarstva?

O dvadesetogodišnjici nastanka filmskog arhiva  mogu govoriti jer sam posmatrač i saučesnik tih dešavanja. Tiče se nastanka Javnog filmskog preduzeća "Srna film", koje je nastalo kada i druge važne  institucije Republike  Srpske. Za "Srna film" i arhiv važne su tri godine: 1992., 1995., i 2009. godina. Aktom vlade 1992. godine osnovano je filmsko preduzeće RS "Srna film" sa zadatkom da snima i prikuplja filmske arhivske materijale, 1995. godine odlukom Narodne skupštine RS ustanovljuje se  Kinoteka u okviru "Srna filma", i konačno, odlukom Vlade 2009. godine “Srna film” se preregistruje u  Javnu ustanovu Kinoteka RS. Da podsjetim, u okviru “Srna filma” nastaje i produkcija dokumentarnih filmova, koja je, kao i samo prikupljanje arhiva, da tako kažem, obilježena kao svojevrsna djelatnost u ekstremnim uslovima. No, i pored toga, dokumentarna produkcija “Srna filma”, sa više od 30 naslova, postigla je u to vrijeme zapažene rezultate, osvojivši brojne nagrade i priznanja na međunarodnim festivalima dokumentarnog filma i na taj način promovisala kulturno stvaralaštvo i u najtežim vremenima (mislim na ratni period), bar u onim zemljama u kojim su naši filmovi mogli da se prikažu (Srbija, Rusija, Grčka). Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i ukidanja sankcija, uslijedili su pozivi za učešće na brojnim svjetskim festivalima – od Oberhauzena, Berlina, Teherana, Petrograda, Trsta, Praga... Uz produkciju, paralelno je tekao i rad na prikupljanju filmskog materijala, arhivskih snimaka, kinematografskih ostvarenja, pratećeg filmskog materijala, predmeta filmske tehnike – što je vremenom i odredilo našu osnovnu djelatnost, a to je filmska arhivistika.    

U jednom intervjuu ste istakli da cilj Kinoteke nije samo pohranjivanje filmova nego i edukacija. Koji su planovi do kraja godine i koliko uspijevate da ostvarite programske i druge zacrtane aktivnosti?

Novi društveni i ekonomski odnosi su neminovno  nametnuli i nove uslove koji određuju i samu funkciju kulturnih ustanova pa tako i funkciju "Srna filma", začetnika filmske arhivistike u Republici Srpskoj. Velike svjetske kinoteke su osnovane negdje tridesetih godina i pokrivale su svjetsku kinematografiju. U tom smislu, mi smo mlada kinoteka, ali sa istom onom misijom koju su počeli svi važni arhivi - prikupljamo filmske zapise na raznim nosačima, i u okvirima naših skromnih mogućnosti, snimamo zanimljive događaje.

Nama je namjera da Kinoteka ponovo bude obrazovna i edukativna ustanova.  Prepoznatljiv dio ove misije je naš dugogodišnji program pod nazivom "Filmski kampus",  u okviru koga se održavaju brojna i zanimljiva predavanja uvaženih stvaralaca, filmskih istoričara i teoretičara. Ovaj program se realizuje u saradnji sa Akademijom umjetnosti Banja Luka i Filozofskim fakultetom Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a od ove godine su nam se pridružili i predstavnici Fakulteta dramskih umetnosti iz Beograda. Naša je namjera da “Filmski kampus” okupi što veći broj učesnika iz različitih sredina, da preraste u regionalni program, čime bismo postigli osnovnu zamisao da naša kinoteka postane i sabirište filmske kreativnosti i mjesto gdje se čuva naše istorijsko pamćenje.

U odnosu na period prije, u proteklih pet godina vidljivi su određeni pomaci u razvoju kako dokumentarnog tako i igranog filma u RS. Na kojem polju vidite da postoji potencijal za dodatna unapređenja?

Kada je u pitanju proizvodnja  dokumentarnih  i igranih filmova situacija je specifična.  Zbog nedostatka budžeta, produkcija igranih filmova, bar kod nas, svodi se na koprodukcije. Male šanse za igrani film mogu se nadoknaditi produkcijom dokumentarnih filmova. Poznato je, bar u bivšoj Jugoslaviji,  da se  u situaciji nedostatka sredstava za igrane filmove, talentovani reditelji okreću  dokumentarnom filmu, kao jeftinijem proizvodu. Ima tu i nešto važno za film, poznati stvaraoci na dokumentarnom filmu razvijaju i provjeravaju novu filmsku estetiku. Ali i ovo je bilo duboko u krilu filmske umjetnosti. A sada, kod nas, rijetko se radi dokumentarni film sa namjerom da se pokaže u nekoj dvorani. On je sudbinski vezan za televiziju, posebno svojom velikom minutažom, jer se uklapa u televizijske šeme. Možda bi bilo dobro da se i mi vratimo provjerenom modelu koji sam pomenuo u vezi sa jugoslovenskom produkcijom dokumentarnih  filmova. Ovdje još uvijek ima mnogo neobrađenih filmskih tema koje će, sasvim sigurno, naći svoje autore. Naravno, najveći problem je kako obezbijediti budžet?

S obzirom da ste i sami autor velikog broja dokumentarnih filmova, možemo li uskoro očekivati neko novo djelo?

Zbog osnovnog rada u Kinoteci,  u kojoj je zaposleno tek šest radnika, ne ostaje vremena za produkciju. Iskreno da kažem, imam, potajnu želju i plan da  uradim bar dva dokumentarna  filma. Teško je o njima govoriti, jer, po prirodi, ne mogu glatko da iznesem potrebne činjenice na tacnu. Ne mogu reći, poput samosvjesnih stvaralaca  - nastaje epohalno djelo. Nemam te neophodne kvalitete samoreklamiranja. Vjerujem da stiže kvalitet  ili ga nema kada se završi film  a i svaka kreacija je nepredvidiva. A onda na kraju, još jedna sudbina filma i obavezno pitanje, kako investitor da ulaže u nepredvidivo. Tu je neki paradoks svakog kulturnog djela.

Dobru saradnju do sada ste ostvarili sa Jugoslovenskom kinotekom. Kakve relacije postoje i sa drugim regionalnim kinotekama?

Kada je u pitanju saradnja Kinoteke Republike Srpske sa  Jugoslovenskom kinotekom moram da naglasim  da ta saradnja datira još od samog osnivanja “Srna filma”  i da nije uspostavljena nikakvim posebnim aktom. To je jednostavno bio prirodan put našeg oslanjanja na pozitivna iskustva  koja  su Jugoslovensku kinoteku svrstala među desetak najznačajnijih svjetskih filmskih arhiva te vodeću instituciju u regionu. Sva je sreća da smo , u uslovima u kojima smo mi stvarali naš filmski arhiv , naišli na razumijevanje i  bezrezervnu podršku u Jugoslovenskoj kinoteci. Imamo određene kontakte sa regionalnim filmskim arhivima, ali  u programskom smislu još uvijek nema jasno definisanih ciljeva niti čvrste saradnje. Bilo bi korisno za sve zainsteresovane kinoteke da sarađujemo u cilju unapređenja uslova rada. Za sad je najkorisnije  da definišemo zajedničku aplikaciju za evropske ili svjetske fondove. I jedni i drugi imaćemo veliku korist.  I opet je pred nama zajednički pragmatizam!