izvor: Tanjug
Ko je bio najvažniji čovjek 20. vijeka – Ajnštajn, Hitler, Staljin, Gorbačov, pita list, ujedno iznoseći tezu da bi to mogao biti "mladi bosanski Srbin sa nesrećnim djetinjstvom, koji je 1914.slučajno dospio u okruženje srpskih nacionalista" – Gavrilo Princip.
Princip se, kako ističe dnevnik, nizom slučanosti našao sa oružjem u ruci na pravom mjestu u pravo vrijeme, kada je austro-ugarski prestolonasljednik posjetio Sarajevo.
Na dan atentata je Evropa bila mirni kontinent, a samo 37 dana kasnije počeo je rat koji je odnio 20 miliona života, podsjeća "Prese", ukazujući da je uništio četiri monarhije i ostavio za sobom vakuum vlasti u kome su nacionalsocijalizam u Njemačkoj i boljševizam u Rusiji mogli da se šire.
Zločini 20. vijeka u ovome imaju izvor, a iz prve katastrofe vijeka su uslijedile dalje sve do ratova na prostoru bivše Jugoslavije i geopolitički nestabilnog regiona Bliskog i Srednjeg istoka, navodi list, dodajući da bez Principa ne bi bilo Lenjinizma, Staljinizma, Hitlera, Holokausta, ni Hladnog rata.
Istovremeno, "Prese" postavlja pitanje da li pojedinac može takvu lančanu reakciju pokrenuti, koja je imala za posljedicu 80 miliona mrtvih. Stotine istoričara su pokušavale da umanje značaj Principa i dokažu da bi se Prvi svjetski rat dogodio i bez njega i da su velike borbe za vlast u nacionalistički podgrijanoj atmosferi tog doba, prije ili kasnije, morale izbiti.
Aktuelno se diskutuje, ukazuje "Prese", o greškama i lošim procjenama preopterećenih nosilaca vlasti, koje su dovele do nepotrebne katastrofe. Neosporno je, ističe list, da je Evropa prije rata bila opasno mjesto, puna nepromišljenih i agresivnih političkih manevara. Osobe koje su bile na čelu država, činilo se, da nisu bile svjesne kuda idu i o čemu je u pravu bilo riječ, već su unišitile za malo godina izbalansirani sistem "koncert sila", koji je Evropi donio decenije mira.
"Prese" naglašava da je decenijama istoričarima bilo jasno da je odlučujući "loš ton" u koncertu sila uvela Njemačka i dodaje da je eskalacija između Beča i Beograda mogla biti lokalizovana, da je Berlin pokazao veći interes za mir i umirujuće djelovao ne Beč. I 100 godina poslije boli koliko je besmislen bio "Veliki rat" sa svojim katastrofalnim posljedicama, ali iz grešaka od tada se danas mogu izvući pouke za današnjost, ocjenjuje list, dodajući da se čini da je ponavljanje ove "strave" isključeno u Evropi, zahvaljujući evropskom procesu ujedinjenja, ukazujući da se u Aziji pojavljuju sličnosti.
"Prese" je posvetio pažnju i Nikoli Pašiću, predstavljajući ga kao "premijera koji je više znao, nego što je želio". List smatra da je Pašiću 1914. bilo jasno da je tada propagirano državno ujedinjenje teritorija naseljenim Srbima bilo moguće ostvariti samo ratom, moguće i evropskim. Međutim, Pašić nije želio rat prije ljeta 1914., pošto je Srbija trebalo tek interno da se konsoliduje, smatra dnevnik.
"Prese" naglašava da su istoričari dugo raspravljali o tome, a da je danas jasno da je Pašić znao o planovima atentata na Franca Ferdinanda i da je čak dao naređenje da se srpsko-bosanska granica zatvori, ali prekasno.
Pašić je, čak, kako tvrdi Kristofer Klark u svom djelu "Mjesečari", navodno uputio upozorenje Beču, ali to upozorenje nije bilo ozbiljno shvaćeno ili je procjenjeno fintom. Naknadno to upozorenje nije smjelo postojati za obje strane, jer bi Pašić bio u potpunosti diskreditovan, a Beč bi morao priznati dramatično lošu procjenu, navodi "Prese".
Prilog istoriji iz Andrićevog instituta
Odjeljenje za istoriju
Andrićevog instituta danas će u Andrićgradu ekskluzivno predstaviti
originalni dokument – svojevrstan prilog istoriji u vezi sa pitanjem
odgovornosti i krivice za Prvi svjetski rat, u kome se vidi jasna
namjera Austrougarske da 13 mjeseci prije atentata u Sarajevu povede
Veliki rat.
