izvor: Frontal
Izgubili su ruku, nogu, dijelove članaka, ali devetorica
preživjelih susreta sa ajkulama – uključujući spomenutog de Geldera – kažu da
najveći predator okeana ima više razloga da se boji vode nego oni.
Oni su se okupili u zgradi Ujedinjenih nacija u Nju Jorku u
ponedjeljak kako bi zajedno poručili svijetu da njihovi napadači, poput velike
bijele ajkule, očajno trebaju zaštitu. Paul, čija desna ruka i niže desna noga
su otrgnuti prošle godine u sindejskoj luci, je naveo da želi “glasno reći u
ime životinja koje ne mogu da govore za sebe”.
Mi uništavamo
populaciju ajkula zbog činije supe
Stano pretjerano izlovljavanje dovodi pojedine vrste do
istrebljenja, sa 73 miliona ubijenih ajkula prošle godine samo da bi se
zadovoljile potrebe azijskog tržišta za “supom od ajkule”. “Mi uništavamo
populaciju ajkula zbog činije supe”, istakao je Paul.
U Pew Environment Group, nevladinoj organizaciji smještenoj
u Vašingtonu koja je dovela preživjele u UN, ističu da 30 odsto svih vrsta
ajkula se nalaze u rizičnoj ili predrizičnoj grupaciji prijetnje od izumiranja,
dok status od 47 odsto vrsta trenutno nije ni dovoljn poznat.
Naučnici kažu da brisanje ajkula, koje se nalaze na vrhu lanca
ishrane u okeanima, stvara destuktivan efekt koji se ispoljava u morskom
ekosistemu.
Na primjer, ajkule jedu morske ptice, tako da umanjenja broja
ajkula dovodi do povećanja broja morksih ptica, koji jedu male ribe potrebe za
ishranu tune. Drugi primjer je veliki kolaps života na koralnim grebenima,
jednom kada ajkule budu uklonjene iz izbalansiranog morskog ekositema.
Kraj sakaćenju ajkula
Iz grupacije Pew lobiraju kako bi se stalo na kraj sakaćenju
ajkula, kada pecaroš odsiječe dio ajkulinih peraja i onda baci nazad u vodu ranjeno stvorenje, kako bi time
ispoštovao limite lova koje su propisani širom svijeta.
Trenutno “u otvorenim okeanima na postoji granica koliko
ajkula može biti ulovljeno”. Preživjeli kažu da strah inspirisan ajkulama – najbolje
prikazan u filmu Stivena Spilberga Jaws – je uveliko neopravdan. Manje od 70
ljudi je registrovano da bude ujedeno godišnje širom svijeta, iako ovaj broj ne
uključuje zemlje koje ne vode ovakve statistike. Od ovog broja tek nekolicina
umre, što čini napad ajkulom manje fatalnim od udara groma.
Debbi Salamon, koja je počela da radi za grupaciju Pew nakon
što joj je 2004. godine ajkula uništila ahilovu petu, kaže da u početku nije
bila veliki ljubitelj ovih životinja. “Samo sam željela da usmjerim svoju
osvetu i planirala sam da pojedem odrezak od ajkule”.
Ali je promijenila mišljenje i umjesto prvobitne ideje sada ide
drugim putem I pomaže strašnim, ali ranjivim ribama. “Odlučila sam da je ovo
test, test moje posvećenosti zaštiti prirodnog okružnja”.
