Zašto žene postanu dosadne nakon udaje, a muškaci nezainteresovani? Ovo je suština posta iako znamo da nisu SVE žene dosadne, niti su SVI muškarci kao dječaci o kojima treba brinuti, ali ipak se svi nalazimo na ovom vrlo klizavom terenu koji nam svakodnevno prijeti da nas proguta i postanemo dio crne statistike koja podržava maksimu da je brak mrak.

1. Volimo se  igrati mame i tate

Na početku braka, bilo koja zajednička obaveza nam dođe kao zanimljivo i hvale vrijedno iskustvo. Prvi zajednički kupljen komad namještaja, uređivanje prostora za život, pa i prva plaćanja računa mogu biti zanimljiva jer nije došlo do “zamora materijala”, nosi nas ono što je novo. Na početku smo tolerantniji, opušteniji, još uvijek se zabavljamo a nova uloga koja podrazumijeva preuzimanje obaveza još uvijek nije teška niti zamarajuća. Obaveze su nam više igra, nego obaveza. Nećete vjerovati, to je samo ugao gledanja.

2. Podrazumijeva se da smo mama i tata

Nakon određenog vremena, neko se na to brže upeca neko sporije, počinjemo podrazumijevati naše uloge. Naši postupci sa početka, postaju obrasci ponašanja, koraci partnera/partnerke se znaju ili predviđaju a u skladu sa njima i naše sopstveno ponašanje. Postajemo programirani na svakodnevnicu i sve se manje trudimo, govorimo lijepe stvari jedni drugima, prećutno očekujući čitanje misli. Pored toga i sami sebe smatramo  telepatama vrhunskih čitalačkih sposobnosti.

3. Počinjemo živjeti tuđu priču

…a sami smo sebi obećali da to nikad nećemo uraditi. Priča naših roditelja ne mora biti naša priča. Ako je jedini model koji ja nosim iz svoje porodice da prava žena treba da non-stop govori mužu šta da radi, krišom plače i pije tablete za smirenje i na pitanje: “Šta ti je?” odgovara sa “Boli me glava.” treba više od prepuštanja svakodnevnici da bi moj život bio kvalitetniji. Ako je njegov model da otac zarađuje, nalije se kao stoka svakom prilikom gdje se besplatno služi alkohol (čitaj na mjestima gdje je društveno prihvatljivo da muškarac pije) i na svako ženino prigovaranje (pokazivanje brige bez sluha i stalno na isti način postaje prigovaranje a ne briga) reaguje povlačanjem i izlaskom iz kuće, teško da će samo na osnovu nekadašnje zaljubljenosti moći napraviti kvalitetan život.

4. Vjerujemo da su narodne izreke životna istina

“Otac-kolac”, već sam pisala o toj nepravdi. Onda “ne mora znati lijeva ruka šta radi desna”, “žena drži tri ćoška kuće, a muškarac jedan” su izreke koje su nastale u narodu, pa ih dosta ljudi uzima kao nepobitne istine. Tu su još i floskule poput “muškarci gledaju samo svoja posla”, “šta će ona/ja sama” (ovo je često opravdanje za nemicanje u sopstvenom životu bez dozvole i učešća muškarca), a o muškim ženskim poslovima gdje je muški posao gledanje tv-a i odlazak u kafanu, a ženski odlazak u kuhinju i brojanje iz iste, nešto što se mora, neću ni da pričam. Razmislite svaki put prije nego što se poistovjetite sa nekom od izreka, misli ili citata koji su nastali kao rezultat patrijarhalne i zaostale zajednice. Paradoks ove stavke koji često muškarci, ali i poneke žene koriste kao kontraargument je da spremanje kuće danas nije spremanje kuće jer mašine rade sve umjesto žena. Pitam se samo šta onda ostaje muškarcima da rade u stanu od 50ak kvadrata nakon što žena pouključuje sve mašine da rade njen posao? Održavanje tv-a toplim?

5. Uživanje smatramo gubitkom vremena i velikim troškom

Ovo je možda najbitnija stavka. Zabrana na uživanje je nešto što se podrazumijeva za udane, dok se oženjeni ponekad i mogu provući (ovo dosta zavisi od stavke pod brojem 3.). Od udane žene u svako doba bez ustezanja možete čuti izvještaj o urađenom za taj dan: broj mašina veša, jela i recepte za jela koja je napravila prošle sedmice, probleme sa kojima se suočila i rješila ih. Ovo važi i za neke muškarce ali u dosta manjoj mjeri.  Rijetko kad ćete čuti priču o nekom uživanju koje su ljudi sami sebi priuštili (vremenski, ne novčano). Oni koji se to usude uraditi i izgovoriti, najčešće nailaze na osudu, ljubomoru i duple izvještaje o urađenom koji će poništiti njihovu želju da sa nekim ikad više podijele priču o uživanju. Evenutalno će onaj koji uživa početi vjerovati da radi nešto pogrešno i lagano osjećati krivicu pri svakom novom pokušaju usrećivanja sebe. Uživanje se radi krišom od drugih, a često i od sebe, opravdavajući to svim i svačim. Idemo na more zbog zdravlja, a na kafu da nešto dogovorimo. Hm, to se sve plaća. Šta je sa najjeftinijom zabavom na svijetu? Bože Petra, pa nema seksa u braku. Ukratko, ne daj bože, da nam je igdje lijepo jer to ne zaslužujemo bez narađenih mjeseci stresa i frustracija ili najčešće neke dijagnoze. Zabrana na uživanje često jako dolazi do izražaja kod supermama.

6. Okolina svesrdno podržava sve prethodne stavke

Sve pobrojano, nailazi na potvrdu okoline što nas lako može navesti pogrešan put da i sami počnemo misliti da zabava i lijep život završavaju ulaskom u brak. Muž/žena nam je smrtni neprijatelj, a porodica omča oko vrata. Logičan izlaz iz cijele situacije može samo biti alkohol, tablete, dijagnoza ili ako je neko baš sposoban, ljubavnik ili ljubavnica. Odobrila društvena zajednica.

Ako se niste pronašli u ovih 6 stavki, baš mi je drago. Vjerovatno niste u braku :) Istestirajte sebe i okruženje drugačijim pristupom pa ćete vidjeti o čemu pričam. Koji je to pristup? Onaj u koji ste čvrsto vjerovali prije nego što se vjenčali, kad ste bili mladi i ludi.

Zbog svega što sam napisala sve više vjerujem da starost malo kome donosi mudrost i da rijetko ko od starih zaslužuje bezrezervno poštovanje samo zbog sijede glave. To kažem jer mudrost nije teoritisanje drugima i sebi šta smo mogli nekad. Mudrost je sretan i ispunjen život SAD. Tako da  vas ponavljanje rečenice “da mi je ova pamet a one godine” ne čini mudrim već zakašanjelim, da ne kažem glupim (izvini baba).

izvor: karadara.net