Vlasti su bile potpuno nespremne i nemoćne pred poplavama. Istina jeste da su te poplave bile katastrofalne, ali je istina i da država i entiteti nisu činili ama baš ništa da naprave kvalitetne nasipe kako bi se makar smanjile posljedice poplava za koje su stručnjaci upozoravali da mogu veoma lako da se dese. Država nije ulagala novac u nasipe ni onda kad je novca bilo, poput 2006. godine i prodaje Telekoma. S druge strane, novac je šakom i kapom, često na netransparentan način, djeljen onima koji su bliski vlastima. I ajde da to sad i zanemarimo, ajde da ponudimo konkretan prijedlog: zašto se ne bi napravila lista preduzeća i pojedinaca koji su putem javnih tendera u proteklih dvadeset godina dobili najviše novca iz javnih budžeta, te da potom oni koji su dobili najviše javnog novca sad najviše daju kako bi se sanirale posljedice poplava?

Mi ni prije ove nesreće nismo postavljali pitanje šta se to dešava sa javnim novcem. Javnost, mediji, novinari i političari, uključujući i one opozicione, uglavnom su se koristili opštim mjestima i frazama. Demagogije je bilo za izvoz, ali niko nikad nije napravio kvalitetnu i preciznu analizu šta se desilo sa novcem koji je putem javnih tendera dodjeljivan i kakvi su efekti usluga od tog dobijenog novca. Ono što je, kakogod, nesporno, jeste da je novac poreskih obveznika svakako dodjeljivan mnogim domaćim poslovnim ljudima, te da su oni koristeći isti stekli ogromne imetke i uticaj u društvu. Sad je red da se podnesu računi i da vrate društvu ono što im je ono prethodno dalo.

Vlast o ovome ćuti. Ona nema hrabrosti da se suoči sa posljedicama koje je godinama generisala i skrivala pod tepih. Stiče se utisak da vlast mnogo duguje raznoraznim biznismenima, te da niko nema hrabrosti da izađe pred njih u ova vremena i zatraži od njih da vrate svoje dugove državi i društvu. I zato je potpuno neprihvatljiva najava vlade da će dodatno oporezovati zaposlene. Stepen fiskalnog opterećenja naknada za rad već je prešao sve granice normale, mi dolazimo u situaciju da će stopa poreza i doprinosa na plate onih zaposlenih srećkovića koji plate i primaju ići preko 65% što je previše i za standarde komunističkih država, s tim da su u komunističkim državama besplatno školstvo, zdravstvo i ostale socijalne usluge, a što kod nas nije slučaj. Prema tome, vlast očigledno želi da teret i ekonomske krize i posljedica izazvanih poplavama rješava preko grbače običnih građana, i to je njena strahovita greška, ne samo u moralnom već i u političkom smislu. 

Što se opozicije tiče, ona je još jednom pokazala da zaista nema bilo kakvo suvislo i konkretno rješenje za probleme. Koliko je centralna vlast bila smušena i koliko god je vlada pokazivala da nije u stanju da se nosi s ozbiljnim problemima, isto tako niti lokalne vlasti, u kojima učestvuju partije opozicije na republičkom nivou, nisu uspjele da reaguju bolje ili manje lošije od vlade u Banjoj Luci. Sve one boljke od kojih boluje centralna vlast, a to su nepotizam, netransparentnost, poltronizam, stavljanje na ključne položaje ljudi koji ispunjavaju samo jedan kriterijum-odanost političkim moćnicima-takođe su karakteristične i za opoziciju. S druge strane, vodeći opozicioni političari su trebali svojim ličnim primjerom u danima nepogode da pokažu da su uz svoj narod, taman da vlast ništa ne učini po tom pitanju. Opozicioni lideri su morali da odu na lice mjesta, da dođu u najugroženija područja, da zasuču rukave, angažuju svoje stranačke aktiviste i dio novca koji dobijaju iz budžeta doniraju onima najugroženijima. Samo to je bio ispravan potez, sve ostalo je puka demagogija i bacanje prašine građanima u oči.

Sve ove godine i pozicija i opozicija nemilosrdno arče narodni imetak i pokazuju jedino želju da tako nastave i ubuduće. Nažalost, voda (i to ne samo ova izazvana poplavama) dolazi polako do usta ne samo običnim građanima, nego i članstvu svih partija. Za sad su iznad površine samo oni najviši partijski funkcioneri, dok obična boranija polako uviđa da za njih nije rezervisano mjesto u čamcu za evakuaciju. Zbog toga je potrebno da se svi časni ljudi, bez obzira na političku ili nacionalnu pripadnost, grupišu i solidarišu, odnosno da shvate da politički lideri neće i ne znaju kako da pomognu građanima, te da je svaka politika kod nas izgubila smisao. Jer, politika je vještina kojom se rješavaju problemi građana, no kod nas ona ne rješava bilo kakve probleme ljudi već predstavlja samo puko sredstvo za lično bogaćenje političke elite, i ništa više od toga.

Poplava je razgolitila ove stvari i više nema šta da se krije. I zato je potrebno prilikom raščišćavanja ovog silnog mulja očistiti i kompletnu političku scenu i političare koji nam kroje kapu u posljednjih dvadeset godina.

Jer, blato je blato.

Redakcija Frontala