U dokumentu nazvanom „Otkrivanje programa hemijskog oružja na Balkanu”, agent CIA piše kako je za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji tragao za hemijskim oružjem koje se ranije proizvodilo u blizini Mostara. On kaže da je od izvora u Zagrebu saznao da je takva fabrika postojala u Bijelom Polju kod Mostara, što bi trebalo da se odnosi na tamošnji Vojnotehnički zavod.

Obavještajac procjenjuje da je Jugoslavija imala razvijeno hemijsko oružje za napad i odbranu i da je on od izvora u Hrvatskom ministarstvu odbrane dobio potvrdu da je SFRJ 40 godina daleko od očiju svijeta razvijala ovaj program sa nervnim gasom sarinom, granatama, raketama, bombama…

Oni su ga čak i odveli do te lokacije usred rata gdje je saznao da lokalno stanovništvo ništa nije znalo o tome. Agent u izvještaju iznosi da je pokupio dokumentaciju nazvanu Mostarska dokumentacija koja je navodno stala u 16 kutija, mada se istovremeno pita kako je moguće da su „Srbi ostavili ovoliko mnogo dokumentacije kada su napuštali fabriku?”

Nadalje u izvještaju piše da je Srbija još 1991. odlučila da uništi ovaj program u Mostaru i da je 30 tona sarina vratila natrag u Lučane gdje se ovaj gas prvobitno proizvodio. Srbi su sklonili i nekoliko reaktora i nešto od aparature, ali nisu imali vremena sve da sklone, zaključuje CIA.

Obavještajac kaže da se 1996. na licu mjesta u Makedoniji uvjerio da su se tamo za vrijeme SFRJ odvijale tajne probe hemijskog oružja i da je on tamo pronašao laboratorije sakrivene u bunkerima. „Iako su se Srbi trudili da kamufliraju svoje ofanzivno hemijsko oružje, naši izvori vjeruju da neke zapadnoevropske zemlje mora da su znale za to.”

CIA još navodi da je SFRJ razvijala hemijsko oružje dok je pregovarala o hemijskom razoružanju. Špijunska agencija konstatuje da je jedna inspekcija došla u fabriku u Barič kod Beograda gdje su se proizvodili materijali za hemijsko oružje, ali da je ta komisija bila sačinjena samo od Jugoslovena zbog čega nije primijetila ništa sumnjivo. Takođe navodi i da je iz Mostara u Kruševac transportovan „CS gas” koji se koristi za suzavac za razbijanje demonstracija, i da se on odatle prodavao širom svijeta.

Konačno, američki agent zaključuje da je SRJugoslavija 2000. ratifikovala Konvenciju o hemijskom oružju, ali da Beograd ne daje jasne podatke šta je bilo sa opremom iz fabrike u blizini Mostara koja je, prema podacima američkih vojnih obavještajaca, „završila u fabrici u vlasništvu Trajal korporacije”.

O predratnoj proizvodnji sarina u Mostaru, a povodom upotrebe hemijskog oružja u Siriji, pisao je prošle godine i „Večernji list” navodeći da je opasni gas iz Mostara završavao u arapskim zemljama, pa i kod Sadama Huseina i Bašara el Asada.

Izvor: Politika