Prošli su izbori i šta sad? Da li je sve isto ili ipak nije? Tresla se gora, rodio se miš ili njegov malo veći rođak, pacov.

Sindrom Ivice Dačića zahvatio DNS. Možda se ne zna ko će biti predsjednik (u našem slučaju zna, jer nedostatak drugog kruga predsjedničkih izbora ne ostavlja puno prostora) ali se zna ko će biti premijer. Ili ipak ne zna? Da li stranka koja bilježi blagi rast uglavnom zahvaljujući nezadovoljstvu birača u najveće stranke, kako u poziciji, tako i u opoziciji, uopšte ima kadar za takvo mjesto? Ako i nema, nije to neki problem, kadrovi, bilo čiji, koji bi mogli da nas spasavaju iz beznađa u koje svakako tonemo, vjerovatno odavno ne žive ovdje.

Često spominjan pojam parazitskog sistema je vidljiv i u opozicionom bloku. Mnogi smo otpisivali Mladena Ivanića, (i moja malenkost, moram priznati) ali on pobijedi Željku Cvijanović, glasovima stanovnika Republike Srpske, ma koje oni vjere, rase ili pripadnosti bili. Komentari nove-stare vlasti su malo patetični, jer poneko i nije zaboravio način na koji su oni nekad davno prvi put došli na vlast. Ali, činjenica je da je Ivanić isplivao kao kadar stranke koja se osipa svakodnevno, opozicije koja se raspada od njegove kandidature, sa slabim resursima i organizacijom, a svakako ponesen nesposobnošću koalicionog partnera Mladena Bosića da izađe na crtu bilo kome. Da, to je parazitski sistem, ili sposobnost Mladena Ivanića da pored vladajućih, jedini iskoristi opozicionu nemoć.

Visoki funkcioner SDS-a nam priča kako su oni zapravo pobjednici, kako bilježe uzlazne trendove, a mi začuđeno slušamo. Njihovom predsjedničkom kandidatu Ognjenu Tadiću smo krivi svi mi koji nismo glasali za njega, koji nismo izašli na izbore ili koji smo poništili listić. Svi smo krivi samo ne on i stranka koju vodi i predsjednik stranke koji igra taktičku igru koju zna samo on lično i u svojim zavjereničko-teoretičarskim mislima ne mogu a da se ne zapitam za koga on zaista igra.

Ipak, nećemo se baviti opozicijom, jer nam oni neće krojiti kapu naredne 4 godine, vratimo se vlastima. I pored pada uticaja, SNSD će i dalje suvereno komandovati vladajućom koalicijom, smiriće se DNS, ovako ili onako, a socijalisti će nastaviti po svom: ruka ruci. Rezultati izbora su pošteni, sa stanjem u Srpskoj i treba da se bavi onaj ko je u najvećoj mjeri i zaslužan za njega. Biće zanimljivo ispratiti dešavanja oko konstituisanja (nove) vlasti, apetita koalicionih partnera, ali još zanimljivije (ili tragičnije) kako obezbijediti sredstva za predizborno povećanje penzija, kako nastaviti puniti budžet, fond solidarnosti, kako vraćati dospjele i obaveze koje tek dospijevaju. Ipak, osnovno što treba da nas zanima, da li vlast svjesno ulazi u posljednji mandat (svi znamo kako se ponašaju takvi) ili je riješena da se bori za bolji položaj svih slojeva stanovništva, unapređenje privrednih aktivnosti, privlačenju investitora i otvaranju novih radnih mjesta? Prošli mandat su bili negdje između i sasvim su blago ukoreni. Nadajmo se da će ukor biti ozbiljno shvaćen i da ćemo sljedeće opšte izbore dočekati ovdje, a u suprotnom, ja neću, a vi kako hoćete.

Izvor: Frontal