Devet godina od začetka ideje, 13. novembra u 03,14 sati po UTC-u (United time coordinated), tj. 04,14 sati po bh. vremenu, Bosna i Hercegovina je stavila pod kontrolu svoje donje nebo do visine od 10.000 metara (32.500 stopa).

Savremena oprema

Od tog trenutka kontrolori zaposleni u Agenciji za pružanje usluga u vazdušnom saobraćaju Bosne i Hercegovine (BHANSA), odnosno oblasnoj kontroli letenja (ACC Unit Sarajevo) pod svojim nadzorom 24 sata drže sve letjelice koje na visini do 10.000 metara prelijeću zračni prostor Bosne i Hercegovine.

U ACC Unitu Sarajevo, koji se nalazi u novoizgrađenoj zgradi na prostoru gdje je nekada bila kasarna bivše JNA u naselju Neđarići, smješten je sistem za obradu radarskih podataka (RDPS – Radar Data Processing System) i sistem za obradu podataka o letu (FDPS Flight Data Processing System), što zajedno čini sistem za obradu podataka (DPS Data Processing System), koji je povezan sa radarskom stanicom na Jahorini.

Daleko od očiju javnosti i sumorne bh. političke stvarnosti, u smjenama koje traju po 12 sati, nekoliko desetina bh. djevojaka i momaka uz pomoć kolega iz regiona koriste najsavremeniju tehnologiju i regulišu aviosaobraćaj iznad naših glava. Da, tačno tako. Nebo iznad Bosne i Hercegovine izgleda upravo kao jedna od najprometnijih sarajevskih raskrsnica u špici, a da bi sve proteklo kako treba, pilotima je potrebna pomoć sa zemlje. Dani su u ACC Unit Sarajevo ušli prvi, samo 24 sata nakon potpunog preuzimanja bh. neba iz ovog centra.

Centar izgleda kao svemirski brod. Tišina i radna atmosfera, moderna tehnologija. Velika soba izolovana od vanjskog svijeta. Nismo primijetili prozore, ni zvukove iz spoljnog svijeta. Svi su skoncentrisani na dešavanja na velikim ekranima na kojima su iscrtane granice Bosne i Hercegovine. Preko ekrana s crnom podlogom i granicama BiH i ostalih zemalja u regionu u sivoj boji prelaze avioni označeni brojevima i bojom. Zelena boja označava da je pilot aviona na otvorenoj vezi sa centrom. Ostali avioni su označeni drugim bojama. Klikom miša na ekranu se pokazuju i avioni koji lete iznad 10.000 metara, ali ti avioni još uvijek nisu dužni da komuniciraju sa bh. centrom, niti BiH kontroliše njihov let.

Šef smjene u ACC Unitu Sarajevo Dalibor Ninković nam objašnjava šta se trenutno dešava u Centru.

"Sada vidite dva oblasna kontrolora letenja – izvršnog i planerskog. Zadatak planerskog kontrolora letenja je da planira ulazne i izlazne uslove letenja u našoj zoni odgovornosti. Izvršni kontrolor letenja je u direktnoj komunikaciji s pilotima avionima. Planerski kontrolor letenja je u koordinaciji sa susjednim kontrolorima letenja, onima koji rade u Srbiji, Hrvatskoj i drugim zemljama s kojima graniči BiH. Naši kontrolori rade na savremenoj opremi španskog dobavljača INDRA. Riječ je o date processing systemu (DPS) na koji stižu podaci sa radara. Na ekranu se nalaze podaci i imena svakog aviona koji prelazi preko bh. neba. Svaki avion ima svoje ime. Trenutno na ekranu piše ASL 153. To je avion Air Serbia. Tu je, takođe, iznad BiH i avion Al Italie. On nosi ime AZA 592 i leti iz Italije za Beograd. Leti brzinom od 457 čvorova i nalazi se na visini 310 (oko 10.000 metara). Kao što na zemlji imate puteve, imate ih i u vazduhu. Pilotima aviona pomažemo da izbjegnu druge avione i oblake. Govorimo im kada trebaju skrenuti, smanjiti ili povećati brzinu”, kaže Ninković.

Kod Margarete je plan

Na nebu iznad Bosne i Hercegovine, ma koliko to zvuči nestvarno, velika je gužva. U avgustu je oboren rekord jer je u jednom danu preko BiH preletjelo čak 1.383 aviona (dnevni prosjek je 850 do 900 aviona). Za vrijeme naše dvosatne posjete ACC Unitu Sarajevo, na donjem nebu nije bila prevelika gužva. I pored toga kontrolori su imali posla. Mnogo više aviona preko BiH je prelijetalo iznad visine od 10.000 metara, a taj dio neba će pod bh. kontrolom biti krajem naredne godine. Do tada će zračni saobraćaj regulisati kontrolori iz Zagreba i Beograda. Dužina preleta preko BiH traje od pet do 18 minuta u ovisnosti preko kojeg sektora se leti, saznajemo u ACC-u.

Dok bh. kontrolori letenja nadgledaju nebo iznad BiH, njih kontrolišu predstavnici Oblasne kontrole letenja Beograd (SMATSA). Upravo u vrijeme našeg boravka u ACC-u Sarajevo iza izvršnog kontrolora letenja Bojana Gavrića i planerskog kontrolora Edina Džanke sjedio je Stevan Trbojević iz Oblasne kontrole letenja Beograd. Iako nema mandat da daje izjave za medije, Trbojević nam je rekao kako je zadovoljan onim što vidi i znanjem koje pokazuju bh. kontrolori koji su obuku prošli upravo u Beogradu.

"Tokom tranzicije ovi kontrolori su na simulatoru u Mostaru uspješno položili ispite i sada imaju dozvole za rad”, kaže Trbojević.

Među brojnim muškarcima u ACC-u smo zatekli i jednu ženu – Margaretu Vukadinović (37) iz Banjaluke. Njeno radno mjesto se zove fly date asistent, odnosno pozicija za obradu podataka iz plana letenja, pripremu i korekciju planova leta.

"Prije ovoga radila sam u Republičkoj direkciji za civilnu avijaciju Republike Srpske. Nisam jedina žena koja radi u ACC-u. Ima nas desetak. Svi zaposlenici igraju vrlo bitne uloge u centru i svi moramo raditi sinhronizovano. Svi smo mi karike u lancu i niko ne smije zakazati. Posao je vrlo odgovoran i niko od nas sebi ne može priuštiti da ovdje dođe nenaspavan ili dekoncentrisan. Sve privatne probleme moramo ostaviti ispred vrata i maksimalno se posvetiti odgovornom poslu. S te strane je naporno”, priča Vukadinović, a dok s nama razgovara, dolazi joj novi zadatak – da od centra u Bruxellesu traži plan leta jednog aviona, a kada plan stigne, da ga obradi i ubaci u sistem koji će potom koristiti kontrolor leta na svom monitoru radara.

Zanimljiva dešavanja u ACC Unit centru u Sarajevu lišena su politike i svega što je pratilo preuzimanje donjeg bh. neba od bh. kontrolora. "Zahvaljujući” politici, Bosna i Hercegovina je svoje nebo preuzimala punih deset godina, od kada zapravo postoji BHDCA – Direkcija za civilno vazduhoplovstvo BiH. Ovu državnu instituciju po nacionalnom ključu vode direktor i dvojica zamjenika – Đorđe Ratkovica, Đelal Hasečić i Marinko Šimunović (Srbin, Bošnjak i Hrvat). Njih trojica će u prelaznom periodu po istom principu voditi i BHANS-u.

Sve za plate i sigurnost

Izgradnja sistema kontrole letenja iznad BiH nije bio nimalo lak i jeftin posao. BiH je dosad u ovaj sistem investirala 53 miliona KM. Sistem je finansiran iz dva izvora – kredita Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) od 17 miliona evra i iz budžeta BiH – oko 19,6 miliona KM.

Najveću zabunu u javnosti je izazvala informacija da je BiH godinama zbog nepreuzimanja bh. neba gubila velika sredstva koja se naplaćuju od aviokompanija čiji avioni koriste bh. zračni prostor. Istina je negdje na sredini jer će ta sredstva ići isključivo na plate zaposlenika BHANS-e, opremu i sigurnost aviosaobraćaja. Ni marka neće ući u budžet BiH.

Zamjenik direktora BHANS-e Đelal Hasečić za Dane je rekao da BiH nije mogla gubiti nešto što nikada nije imala. Takođe, ističe da će novac koji dođe ići u nove investicije u oblasti sigurnosti zračnog saobraćaja.

Hasečić nam je pojasnio i šta znači nedavna izjava njegovog kolege Đorđa Ratkovice koji je rekao da je ovo vjerovatno posljednji centar za kontrolu letenja koji će biti izgrađen u Evropi: "Politika Evropske unije i Evropske komisije je racionalizacija i objedinjavanje centara kako malo parče nekog neba kao što su neba iznad Slovenije, Hrvatske, BiH ne bi imali samostalne provajdere koji imaju svoju opremu, sisteme za održavanje i kadrove koji dobro žive od toga. EU je za udruživanje i zajedničku kontrolu neba, a čim su manji troškovi onda su i avionske karte jeftinije. Smisao toga je da putnik leti sigurno i da manje plaća aviokartu. To je sva filozofija. Ipak, mi smo ušli u ovaj projekat davno i morali smo ga završiti. Stvarna realizacija projekta je krenula početkom 2008., a već 2010. smo imali izgrađene objekte i opremu. Uspostava BHANS-e je trajala dugo, skoro tri godine. U tome nas je usporilo sadašnji Savjet ministara BiH u kojem i sada stoji i čeka na usvajanje desetak važnih dokumenata”, kaže Hasečić.

U ovom trenutku u BHANS-i radi 396 zaposlenika. Polovina je kontrolora, inžinjera i tehničara, a polovina radi u administraciji i logistici. Iako je u svakoj normalnoj zemlji, što BiH izgleda još nije, prirodno da centri ove vrste budu na jednom mjestu, po mogućnosti u blizini ili na aerodromu, kao što je slučaj sa beogradskom kontrolom, u BiH će, pored sarajevskog, i u Banjaluci biti smješten jedan operativni sistem. S druge strane, sjedište BHANS-e će biti i u Mostaru. Kada BiH preuzme kontrolu iznad 10.000 metara, taj dio neba će se kontrolisati iz Sarajeva, a do 10.000 metara u Banjaluci. I svi sretni i zadovoljni.

"Novac koji zaradimo od preleta neće doći u budžet BiH. Novac će otići na plate zaposlenika BHANS-e, sve materijalne troškove i vraćanje kredita. Te troškove i tokove novca nadgleda i usmjerava Eurocontrol (Evropska organizacija za sigurnost vazdušnog saobraćaja). Oni će sve obračunavati i novac uplaćivati na naše račune. Mi nećemo imati višak novca jer je ovo djelatnost koja nema profita, ali će nam biti pokriveni svi troškovi”, naglašava Hasečić.

BHANS-a po sadašnjem broju preleta preko BiH godišnje može računati na 35 miliona KM. Broj preleta će se u narednim godinama povećati za sedam do deset posto godišnje, pa će toliko i prihodi rasti. Hasečić kaže da 60 do 65 ukupnih prihoda od preleta aviona preko BiH mora ići na plate u BHANS-i "jer svijet želi zadovoljne kontrolore leta” i sigurnost u zračnom prostoru.

izvor: Oslobođenje/Dani