Naime, BiH se ove godine našla u kategoriji 2, na nadzornoj listi, što znači da se broj žrtava teških oblika trgovine ljudima značajno povećao, da nedostaju ozbiljni napori za suzbijanje ovog oblika trgovine ljudima, ali i da je utvrđeno da zemlja čini značajne napore da postigne minimalne standarde propisane zakonom.

U izvještaju stoji da je Bosna i Hercegovina polazišna, odredišna i tranzitna zemlja za muškarce, žene, djecu i osobe sa smetnjama u razvoju koji se podvrgavaju trgovini ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i prisilnog rada.  

„Žene i djevojke iz BiH se podvrgavaju trgovini ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja unutar zemlje u privatnim stanovima, motelima i na benzinskim pumpama. Lokalne organizirane kriminalne grupe podvrgavaju dječake i djevojčice romske pripadnosti prisilnom radu, kao i prisilnom prosjačenju i prisilnom sklapanju braka. U nekim slučajevima prisilno sklopljenih brakova, djevojčice stare svega 12 godina podvrgnute su prisilnom kućnom radu i oduzete su im putne isprave“.  

Iako je ovaj problem veoma ozbiljan i njegove posljedice su osjetne u našem društvu, u izvještaju stoji da BiH čini značajne napore u pravcu eliminisanja trgovine ljudima, pokazatelj toga je svakako i činjenica da su vlade Brčko distrikta i Republike Srpske izmijenile svoje zakone o borbi protiv trgovine ljudima.

Akcija "Ezel"

Navodi ovog izvještaja su potvrđeni nedavnom akcijom „Ezel“ kojom je nanesen jak udarac kriminalnoj organizaciji koja se bavila trgovinom ljudima radi prostitucije. 

Akciju su zajedno sprovele policije Njemačke i Austrije, te pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). 

Pripadnici SIPA su pretresli objekat u naselju Jezernice kod Sanskog Mosta, vlasništvo Armina Ćulića, koji je odranije poznat policijama širom Evrope po brojnim krivičnim djelima.

Iz SIPA-e su tada kazali kako je istraga usmjerena protiv više osoba turske nacionalnosti, koje se sumnjiči da su na području Evropske unije počinile pomenuta krivična djela. 

Naime, uhapšeni su bili uključeni u uvlačenje žena mlađih od 21 godinu u prostituciju, koristeći takozvani metod "zaljubljeni mladić". Ovaj metod podrazumijeva da bi mladići koji su radili za ovu kriminalnu grupu birali djevojke iz siromašnih zemalja, među kojima je i BiH, da bi sa njima navodno započeli ljubavnu vezu i obećavali im brak. Mladić bi zatim, kada se djevojka zaljubi, praveći se da je izvlači iz finansijskih problema, djevojku gurnuo u prostituciju. Optuženi su i da su prijetili nasiljem da bi natjerali mlade žene da nastave prodavati svoje tijelo za seks.

Međutim uprkos takvim mjerama u izvještaju stoji da BiH nije pokazala napredak u pogledu osuđivanja počinioca trgovine ljudima  niti zaštite žrtava. 

Kritike Stejt departmenta se većinom odnose na primjetan pad u nastojanju vlasti da zaštite žrtve trgovine ljudima, s obzirom da je indentifikovanje žrtava palo na najniži nivo ikad. 

„Nadležni organi su u toku 2013. godine identifikovali 16 žrtava trgovine ljudima, što predstavlja oštar pad u odnosu na 39 žrtve identifikovane u 2012. Od identifikovanih žrtava, 13 je bilo podvrgnuto prisilnom radu, a 3 su žrtve trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja. Vladini eksperti su primijetili da je broj identifikovanih žrtava znatno niži od procjene obima pojave trgovine ljudima“.

Jedan od razloga za ovo je svakako činjenica da vlasti još uvijek nisu izmijenile i dopunile sve zakonske propise na nižim nivoima kako bi tretirale ove oblike trgovine ljudima kao krivično djelu, u skladu s domaćim i međunarodnim propisima. 

U izvještaju se kritikuju i nevladine organizacije koje su u toku izvještajnog perioda od vlasti dobile grantove za osnovne potrebe žrtava trgovine ljudima, ali koje su prijavile nedovoljnu transparentnost dodjele budžetskih sredstava, posebno romskim žrtavama.

Preporuke za BiH

Preporuka za BiH je mnogo, ali neke od najznačajnijih su: energično sprovoditi istrage krivičnih djela vezanih za trgovinu ljudima; uskladiti sve zakone na nižim nivoima kako bi se eksplicitno kriminalizovali svi oblici trgovine ljudima u skladu sa zakonom na državnom nivou i UN TIP protokolom; obučiti sve službenike koji prvi dolaze u kontakt sa žrtvama, uključujući i službenike iz organa za sprovođenje zakona i centara za socijalni rad, centara za zaštitu djece, medicinsko osoblje i inspektore rada, na temu identifikovanja žrtava; uključiti inspektore rada u državni referalni mehanizam u cilju unapređenja identifikovanja muškaraca žrtava te žrtava trgovine u svrhu prisilnog rada; veća nastojanja na sprečavanju trgovine ljudima putem smanjenja potražnje za komercijalnim seksualnim uslugama i korištenja usluga žrtava trgovine ljudima; i svim žrtvama omogućiti period refleksije i oporavka.

autor: Frontal