Pojam je nastao od grčkih reči „hyper”, koja označava iznad, preko, i „gamos”, koja označava brak. Hipergamijom nazivamo pojavu da se osoba nižeg društvenog staleža udaje ili ženi za osobu višeg društvenog staleža.

Kako hipergamija postoji u raznim kulturama i zajednicama, neki autori je smatraju univerzalnim obrascem. Polazeći od činjenice da se u većini kultura roditelji angažuju kako bi svoje kćerke udali za muškarce višeg statusa, sklonost hipergamiji se pogrešno pripisuje „ženskoj prirodi”. U stvarnosti postoje ženska i muška hipergamija. Ova druga je veoma dobro opisana u literarnoj temi građanskog braka kada se zbog boljeg društvenog statusa mladi muškarac ženi neatraktivnom starijom ženom iz imućne porodice.

Iako osoba koja pripada višem staležu može da bude približno istih godina, najzastupljeniji oblik hipergamije je udaja mlade žene za značajno starijeg muškarca. Polazeći od pretpostavke da u ovakvoj razmjeni svaka strana dobija ono što joj je važno, evolutivni psiholozi u tome vide žensku sklonost da birajući imućnog partnera, svom potomstvu povećaju šanse za preživljavanje i bolji život, kao i mušku sklonost da biraju partnerke čiji je reproduktivni period dug tako da mogu da rode više djece.

Za savremene oblike ženske hipergamije u vidu „sponzoruša” i „starleta” daleko je odgovornija holivudizacija nesvjesnog nego što su geni i evolucija. I one same izjavljuju da njihov cilj nije da sa petnaestak godina starijim muškarcem izrode veći broj djece o kojoj će se brinuti, već da nađu takvog muškarca koji će ih tretirati kao da su one djeca koje on bezuslovno voli. Ono što ih motiviše jeste fantazija o hedonizmu: lijep život, neprestano uživanje, sreća, status i uspjeh. To je fantazija ženskog djeteta koje ne želi da odraste i prihvati odgovornost.

Raznorazni filmovi, TV programi i serije, ali i romani, proželji su naše kolektivno nesvjesno i nametnuli nam predstavu da su ljepota i seksepil neophodni i dovoljni za srećan život. Nesvjesne sile su te koje nagone mnoge djevojke da u vlastitim životima pokušavaju da ostvare scenario prema kojem svojim fizičkim izgledom privlače zgodnog, moćnog, bogatog i uspešnog muškarca koji će ih bezuslovno voljeti i usrećivati do kraja života, svakodnevno im pružajući bezbroj dokaza za to.

Žrtve ove fantazije nisu samo starlete koje u medijima kreiraju iluziju da su je ostvarile, već mnogo djevojaka koje čvrsto vjeruju da nikada neće biti srećne, jer znaju da nisu dovoljno lijepe i seksepilne, tako da preziru sebe. Najveća šteta od estradizacije medija vidi se u stalnoj promociji ove iluzije.

izvor: politika.rs