Piše: Boriša Lukač,
magistar bezbjednosti
Banja Luka

Naravno riječ je o svima poznatoj Agenciji za državnu upravu Republike Srpske koja važi za samostalnu upravnu organizaciju pri Vladi Republike Srpske. Činjenice i te kako govore da je nesamostalna, sistemski osmišljena i to politička organizacija koja služi za uhljebljavanje Dodikovih i koalicijskih istomišljenika. Otvoreno pozivam mlade ljude da ne polažu državni odnosno stručni ispit i ne bacaju 250 KM  puneći time budžet i džepove predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i predsjednika vlade Željke Cvijanović. Ukoliko nemate člansku kartu koja vam je ulaznica za rad u organima državne uprave, pored naravno godina zalaganja, napora odnosno staža u političkoj stranci možete zaboraviti organe državne uprave u Republici Srpskoj. Šta više nemate prava ni da živite jer smetate napretku, stabilnosti, prosperitetu i ovako prebogate Republike Srpske. Dakle da objasnim detaljnije o čemu se zapravo radi.

Ministarstva, republičke uprave i republičke upravne organizacije upućuju Agenciji za državnu upravu dopis o upražnjenom radnom mjestu. Agencija za državnu upravu objavljuje javni konkurs i sprovodi dalju konkursnu proceduru u skladu sa Zakonom o državnim službenicima i Pravilnikom o jedinstvenim pravilima i proceduri zapošljavanja, imenovanja i postavljenja državnih službenika. Već pri samom pristupu na sajt Agencije za državnu upravu klikom na rubriku zapošljavanje, primijeti se boldirano da Agecija imenuje posebne i nepristrasne konkursne komisije. Konkursnu komisiju sačinjavaju pet članova gdje tri člana bira organ državne uprave koji je uputio dopis za raspisivanje konkursa Agenciji za državnu upravu, a preostala dva nezavisna člana bira sama Agecija iz liste eksperata za konkretnu oblast. Konkursnoj komisiji je bitno i presudno opšti utisak koji kandidat ostavi na komisiju prilikom razgovora (intervjua). Apsurdno je da za kandidate nema testa opšteg znanja ili posebnog pisanog testa za rad u organima državne uprave. Apsurdno je da se odluke donose krajnje subjektivno na osnovu biografije koju priložite i ispričate na razgovoru sa komisijom. Česta pojava je da kandidat radi već u organu državne uprave pa se konkursna procedura sprovodi u Agenciji za državnu upravu samo da bi se ispoštovala zakonska procedura odnosno kako bi taj isti kandidat dobio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Na takve javne konkurse dozvoljeno je da se prijavljuju i ostali kandidati, koji nisu pripadnici nijedne političke stranke, nadajući se bar jednom raspisanom javnom konkursu koji neće biti namijenjen političkim poltronima, ulizicama i neznalicama. Međutim, mesarski politikolog od koga svi strahuju u Republici Srpskoj jasno pokazuje da nema mjesta za nas “strance”, ljude koji vjeruju u prave sisteme vrijednosti i koji žele svoje pravo na život i rad ostvariti na osnovu obrazovanja,truda i znanja. Uvijek tri člana nadglasaju dva nezavisna člana i na taj način svog radnog kolegu počaste ugovorom o radu na neodređeno vrijeme. Naravno tu nije kraj, dozvoljavaju nam čak i da se žalimo na odluke Agencije za državne uprave Odboru državne uprave za žalbe koji je po slovu zakona nezavisan i umjesto da odluči o svim prethodni neregularnostima, samo potvrdi odluku institucije preko koje je Agencija za državnu upravu raspisala javni konkurs. Najčešći odgovor na žalbu od strane Odbora državne uprave za žalbe je sljedeći: “Odbor državne uprave za žalbe ne upuštajući se u razloge odluke Agencije za državnu upravu na prvostepeno rješenje odbija žalbu kandidata...” Postavlja se pitanje čemu Odbor državne uprave za žalbe postoji nego da razmotri razloge odluka Agencije za državnu upravu.

Dosta puta sam dolazio kod direktora Agencije za državnu upravu gospodina Aleksandra Radete iznoseći mu sve argumentovano sa činjenicama koji samo klima glavom i govori: “Tako je, kako je”. Jednom tako sam, ni sam ne znam kako sam, čudom Božijim uspio žalbom da pobijem rješenje bivšeg ministra unutrašnjih poslova gospodina Radoslava Jovičića koji je primio ženu sa završena tri razreda srednje škole na upravno-pravne poslove u MUP RS. Na tom radnom mjestu bilo je šest kandidata i subjektivno (na osnovu ispričane biografije) stavljen sam četvrti na listi. Pošto sam jedini uložio žalbu, Agencija za državnu upravu je trebala da me predloži MUP-a RS kao kandidata za to upražnjeno radno mjesto. Međutim predložen je kandidat sljedeći sa liste jer je moja malenkost po riječima gospodina Radete samo ukazala na neregularnosti i propuste koje je učinila Agencija za državnu upravu u svom radu. I tako je, kako je, što kaže gospodin Radeta, valjda nam je svima dobro jer šutimo i trpimo, samo se pitam do kada ćemo moći svu tu nepravdu i bezakonje da podnosimo.