Region
Iz drugih medija (RSE) Slučaj helikopter: Gdje je uzrok medijske konfuzije
„Šta se desilo sa srpskim medijima u danu spašavanja bebe iz Raške“, pitanje je koje lebdi u javnosti od kada se ova humanitarna akcija završila tragedijom.
Tragičnoj vijesti da je vojni helikopter, koji je prevozio životno ugroženu bebu, sa četiri člana posade i dvojicom ljekara pao kod Surčina prethodile su netačne informacije objavljene na portalima vodećih medija, pa i javnog servisa, da je ta letjelica sletjela u Kragujevcu, da je stigla na beogradski aerodrom, pa potom i da je dijete smješteno u beogradski Institut za majku i dijete.
Pokazalo se, kaže za RSE Snježana Milivojević, profesorka beogradskog Fakulteta političkih nauka, da mediji nisu dorasli situaciji.
“Ispostavilo se i da mediji, na žalost, nisu prirodni saveznici javnosti niti su u njenoj službi. Nego da su saveznici i instrument vlasti. Ovdje se sve vrijeme očitavao rukopis vlasti u uslovima u kojima je to za posljedicu imalo urušavanje poverenja i u medije i u vlast”, konstatuje Snježana Milivojević.
Toliko kontradiktornih informacija koje su prethodile pogibiji sedmoro ljudi u palom helikopteru, čiju je humanitarnu misiju sa strepnjom pratila cijela zemlja, probudio je sumnje dijela javnosti da su možda ukazivale na želju vlasti, dok još ništa nije slutilo da će se dogoditi tragičan kraj, plemenitu i rutinsku akciju dijelom iskoristi i za medijsku promociju – na šta su odgovor javno zatražili pojedini opozicioni političari i intelektualci.
„Nije bilo pritisaka na medije da objavljuju vijesti o transportu bebe, niko nije zvao da im kaže gde se nalazi helikopter, da li je, gdje i kada sletio“, kaže za RSE Milivoje Mihajlović, direktor Kancelarije Vlade Srbije za saradnju sa medijima.
„Nikome iz vlasti ne bi palo na pamet da tako nešto radi. To nisu informacije koje su potekle iz bilo kog ministarstva u Vladi Srbije. Poslije svega ispostavilo se da nijedan od ministara koji su pominjani nije bio na mjestima gdje su, navodno, željeli da dočekaju helikopter sa bebom. Dakle, radilo se o potpuno netačnim vijestima“, tvrdi Mihajlović.
Sa zvaničnog mjesta ovako su demantovane glasine da su neki ministri, pominju se oni iz resora odbrane i zdravstva, bili spremni da se pojave pred kamerama kada beba stigne u sigurne ruke ljekara, a tom sada tragičnom temom na svoj način bavili su se i karikaturisti, od kojih je jedan nacrtao državnu svitu kako pred mikrofonom čeka helikopter u padu.
Vukašin Obradović, predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije, smatra da je medijska zbrka u ovom slučaju jasno pokazala da nešto nije u redu.
„Mislim da je cijela konfuzija nastala upravo ne iz želje da se javnost pravovremeno informiše, već da se iz cijele te situacije izvuku nekakvi propagandni efekti. U svakom slučaju, osnov za tu sumnju postoji jer u ovakvim situacijama precizne informacije su obaveza prije svega onog ko snosi odgovornost za cijelu operaciju. A to su ministarstva odbrane i zdravlja“, komentariše Obradović.
Skupo plaćeni nauk
Metodom preuzimanja neproverenih vijesti skoro cijela medijska scena u Srbiji tako je cijelo veče, prije nego što je tek sutradan zvanično saopšteno da je helikopter pao, pogrešno informisala javnost. Zašto iz službenih izvora ranije nije bilo obavještenja da se nesreća dogodila, pitali smo Milivoja Mihajlovića.
“Kada se radi o vazduhoplovvnoj nesreći znaju se procedure i kada se objavljuju informacije. Sutradan sam apelovao na medije da koriste zvanične informacije, da izbjegavaju društvene mreže i nepouzdane izvore. Na žalost, naša medijska sfera se u dobroj mjeri oslanja na neimenovane i nezvanične izvore. Ovo je ozbiljna tragedija koja ne dopušta takvu vrstu ponašanja”, ocjenjuje Mihajlović.
U čitavoj tragičnoj priči pojedini mediji na poseban način odigrali su, najblaže rečeno, problematičnu ulogu, bez osjećaja za profesionalne i moralne principe. Jedan beogradski list objavio je tekst “Izgiboše svi zbog neodgovorne majke” u kom se navodi da je ona bebu hranila kravljim mlijekom, a da je otac poginulog djeteta u zatvoru.
To govori, kaže Snježana Milivojević, o užasnom urušavanju medija.
“To je proces pripisivanja krivice i jedna vrsta kampanje sramoćenja svih koji bi mogli da ukažu da su krivci negde drugo. Te stvari su dodatno i posebno iritirale javnost”, navodi Snježana Milivojević.
Ispostavilo se da optužbe na račun nemarnosti porodice nisu tačne, a poslije velike tragedije koja je potresla najširu javnost postalo je očigledno da mnogi ovdašnji mediji nisu sposobni za obavljanje osnovnih funkcija.
“Očito je da su pali na ispitu. Jer cilj medija je da budu što spremniji u trenucima krize, od prirodnih katastrofa do nesreća koje uzdrmaju zajednicu, i da i tada rade ono što im je posao. Vrlo je važno da građani dobiju tačne i pravovremene informacije kako ne bi podlegli strahu i panici”, kaže Snježana Milivojević.
Na žalost, zaključuje Vukašin Obradović, ova tragedija je i za novinare skupo plaćeni nauk:
“Moraju se provjeravati okolnosti i činjenice. Ovde su novinari prečesto samo držači mikrofona, oglasne table vlasti i državnih organa. To je ono što je za nas glavna poruka cijele ove situacije.”
izvor: RSE
