Pojedinac je uvijek potencijal, a nikako teret društva, te je u kontekstu socijalnog preduzetništva potrebno potenciranje na osposobljavanju i vraćanju na tržište rada ranjivih i teško zapošljivih kategorija stanovništva.

Socijalno preduzetništvo se u studiji Evropske komisije iz oktobra 2014. godine definicija socijalnog preduzetništva razrađuje se i posmatra kroz tri dimenzije:

• Preduzetnička dimenzija – kontinuirano ekonomsko djelovanje kojim se pravi distinkcija između socijalnih preduzeća i klasičnih neprofitnih organizacija

• Društvena dimenzija – socijalna svrha kao primarna, što ih izdvaja od klasičnih, primarno profitno orjentisanih preduzeća

• Dimenzija vladavine – mehanizmi obezbjeđivanja društvenih ciljeva socijalnih preduzeća, što je po mišljenju Evropske komisije odrednica koja ih dodatno preciznije razlikuje od tradicionalnih profitno orijentisanih preduzeća, kao i od klasičnih neprofitnih organizacija.

Izvještaj o procjeni socijalnog preduzetništva u Bosni i Hercegovini (2012) Fondacije za socijalno uključivanje u BiH navodi da „socijalna ekonomija, odnosno socijalno poduzetništvo kao njen osnovni oblik, predstavlja 10% evropskog biznisa i zapošljava 6% ukupno zaposlenih. Na ovaj koncept gleda se kao na jedan od najznačajnijih koji doprinosi zapošljavanju i socijalnoj integraciji ugroženih kategorija stanovništva, prije svega različitim pristupom, inovacijama i raznovrsnim formama koje postoje u EU”.

Socijalno preduzetništvo u BiH – neophodnost zakonske regulative i promocije socijalnih preduzeća

Pomenuti izvještaj Fondacije za socijalno uključivanje u BiH iznosi podatak u kome više od polovine stanovništva BiH ima status socijalno isključenih osoba, čak 60%. Ujedno, to je i jedini izvještaj o stanju socijalnog preduzetništva u Bosni i Hercegovini. Koncept smanjenja siromaštva i socijalne isključenosti je uglavnom zasnovan na pasivnoj podršci siromašnim i socijalno ugroženim porodicama i pojedincima, navodi se u Izvještaju. 

Podaci iz 2012. kao što je evidentno, nisu ohrabrujući, uzevši u obzir da je 57% radno sposobnog stanovništva radno neaktivno, a veliki je broj onih koji rade na crno, bez zdravstvenog ili bilo kakvog osiguranja, što predstavlja eksploataciju i suštu suprotnost konceptu socijalnog preduzetništva. 

„Među glavnim uzrocima ovakvog stanja su prije svega nedovoljno poznavanje koncepta i mogućnosti koji se otvaraju putem socijalnog poduzetništva, nepostojanje adekvatnog institucionalnog i zakonskog okvira koji bi regulisao i poticao aktivnosti socijalnog poduzetništva, sporadični programi i inicijative za zapošljavanje putem socijalnog poduzetništva, nedostatak početnog kapitala, nedostatak potrebnih znanja i vještina i drugo” – smatra Ranka Ninković-Papić, direktor Fondacije za socijalno uključivanje u BiH.

Ipak, određeni pomaci su primjetni, iako je napredak još uvijek ne tako značajan, navode u FSU u BiH. Reforma socijalne zaštite u FBiH i RS je u toku, a očekuje se da utiču pozitivno kada je u pitanju socijalno uključivanje. 

„Širom BiH postoje svijetli primjeri socijalnih poduzeća i društveno odgovornih firmi koje se bore protiv nepovoljnog okruženja i istraju u provođenju ideje socijalnog poduzetništva. Međutim, veliki broj takvih poduzeća se ne može održati zbog nepovoljnog okruženja, ili se uopšte ni ne osnuje zbog velikog broja prepreka. Potrebno je zakonski regulisati socijalno poduzetništvo kao značajan izvor zaposlenja za pripadnike marginalizovanih grupa kao što su osobe s invaliditetom, siromašni, nacionalne manjine i drugi, a socijalnim poduzećima dati porezne olakšice i druge beneficije koje će olakšati proces pokretanja poduzeća i podstaći zapošljavanje”, navodi Ninković – Papić.

Nepostojanje entitetskih zakona o socijalnom preduzetništvu prepreka je za razvoj ove specifične profitne djelanosti. Mišljenje u Fondaciji za socijalno uključivanje po ovom pitanju je da bi donošenje novih mjera koje bi uredile i promovisale socijalno preduzetništvo, doprinijelo većoj socijalnoj inkluziji ranjivih i teško zapošljivih grupa putem uključivanja u tržište rada, te ekonomski osnažilo njihove porodice i zadovoljile nedostajuće potrebe ove populacije. 

Ranka Ninković - Papić naglašva da ovaj vid poslovanja predstavlja veliku korist za opšti razvoj privrede, kao i za povećanje zaposlenosti, te da je za promociju ideje socijalnog preduzetništva neophodan rad u lokalnim zajednicama i edukacije iz oblasti aktivnog traženja posla i socijalnog preduzetništva. Lista preporuka o razvoju socijalnog preduzetništva u BiH navedena je u pomenutom izvještaju iz 2012. godine, a neke od preporuka su: razvoj odgovarajućih obrazovnih sadržaja na fakultetima i u školama ekonomskog usmjerenja, razvoj specijalizovanih programa obuke zaposlenih u državnoj upravi, uvođenje poreskih olakšica i subvencija.

Iz Direkcije za ekonomsko planiranje BiH pojašnjavaju da ne postoji sistemsko prikupljanje podataka o veličini i kapacitetu sektora socijalnog poduzetništva u BiH, stoga podatak o procentu i učešću socijalnih preduzeća u ekonomiji Bosne i Hercegovine izostaje.

Mjere zapošljavanja ranjivih grupa u Hrvatskoj

Hrvatska je, prema izvještaju finansiranom od strane Evropske komisije Socijalno poduzetništvo i drugi modeli zapošljavanja za najpotrebnije (2014) jedna od prvih zemalja članica koja je uvela tzv. Garanciju za mlade. Prema podacima iz 2013. nezaposlenost mladih u Hrvatskoj obuhvatala je nešto više od polovine ove populacije i iznosila je 51,8%. 

„Garancija za mlade trenutačno obuhvaća 23 različite mjere koje uključuju tri oblika novih javnih radova za mlade, mjere za mlade namijenjene zadržavanju zaposlenja mladih, mjere za povećanje mobilnosti mladih i mjere za obuku i obrazovanje mladih. Ove se mjere provode u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom. Glavni je cilj ponuditi svim osobama mlađim od 29 godina posao, kontinuiranu naobrazbu, obuku ili naukovanje u roku od šest mjeseci otkako postanu nezaposleni ili napuste formalnu naobrazbu. Sredstva financiranja dolaze iz Europskog socijalnog fonda (ESF) ili iz nacionalnih resursa”, navodi se u izvještaju.

Hrvatsko zakonodavstvo takođe nije zakonski definisalo socijalno preduzetništvo i socijalna preduzeća, ali je po navodima izvještaja modernizovalo postojeće zakonske propise, uključujući i one koji regulišu zadruge, fondacije, preduzeća, javne nabavke, kao i zadruge u kojima se prepoznaje socijalni karakter.

Srbija – Zakon o socijalnom preduzetništvu od 2016?

Podaci Republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije (2014) govore o 1160 socijalnih preduzeća koja zapošljavaju 0,5% od broja ukupno zaposlenih u Srbiji. Većinski oblik socijalnih preduzeća u Srbiji su zadruge, a najbrojnije među njima su one poljoprivrednog karaktera. Socijalna preduzeća u Srbiji nalaze se u sličnim izazovima kao i bosanskohercegovačka, u nepovoljnom pravnom i institucionalnom okviru, navedeno je u studiji Republičkog zavoda za statistiku. Nedovoljno pokriven institucionalni okvir socijalna preduzeća i neprofitne organizacije u Srbiji nastoje da kompenzuju mrežama i koalicijama koje im olakšavaju rad, odnosno poslovanje.

Mreža socijalne ekonomije Srbije (SENS) osnovana je 2011. godine, te predstavlja prvu mrežu socijalnih preduzeća u Srbiji, koja ima za cilj da podstiče saradnju između socijalnih preduzeća kako međusobno, tako i sa drugim organizacijama, firmama i institucijama. Ustupanjem poslovnih prostora ili obradivog zemljišta na korišćenje pojedine lokalne zajednice u Srbiji pomogle su socijalna preduzeća. Partnerstvo između socijalnih preduzeća i poslovnog sektora, prema podacima Republičkog zavoda je u porastu, te su sve češći slučajevi kupovine proizvoda ili usluga socijalnih preduzeća od strane preduzeća iz poslovnog sektora. 

Aleksandar Gračanac, Koordinator za mala i srednja preduzeća u Privrednoj komori Srbije u februaru ove godine istakao je neophodnost sistemskog rješenja socijalnog preduzetništva u Srbiji, i to donošenjem Zakona o socijalnom preduzetništvu. Gračanac je u izjavi za Tanjug ocijenio da bi se na taj način dostigao veći kapacitet profitabilnosti (evropski) socijalnih preduzeća, te da bi se u ovaj proces na adekvatan način uključila kategorija nezaposlenih lica sa invaliditetom.

Ministar za rad i socijalna pitanja Srbije Aleksandar Vulin je 5.6.2015. za RTS izjavio da bi do kraja godine u Srbiji trebao biti donesen Zakon o socijalnom preduzetništvu, kojim će se po riječima ministra regulisati položaj preduzeća koja zapošljavaju teško zapošljive kategorije društva, kao i zaštitne radionice.

Socijalno preduzetništvo - Potencijal koji se još uvijek nedovoljno brzo razvija

„Što se tiče socijalnog poduzetništva u okviru socio-ekonomskih reformi i novog zapošljavanja, u BiH postoji potencijal u razvoju ovog sektora, ali on se ne razvija željenom brzinom. U Bosni i Hercegovini je izražena niska zastupljenost tri osnovne vrste poduzetničke aktivnosti: malo prisustvo rane preduzetničke aktivnosti sa srednjim/visokim očekivanjima rasta radnih mjesta,  niska zastupljenost rane preduzetničke aktivnosti bez očekivanja rasta radnih mjesta i sa niskim očekivanjima rasta radnih mjesta, te  malo prisustvo preduzetničkih aktivnosti zaposlenika“, kaže za Frontal Saša Stanić iz Direkcije za ekonomsko planiranje.

Iskustva država EU kao i država iz regiona, koje su koliko-toliko počele s konceptom socijalnog preduzetništva, kao što je Hrvatska, nedvosmisleno ukazuju da nam je potrebna promjena socijalnog preduzetništva, jer se pokazalo kao skoro jedini način na koji u  tržište rada integrisati ranjive i teškozapošljive kategorije populacije. Institucionalna podrška i razvoj preduzetničkog okruženja tako su apsolutan uslov za unapređenje socijalnog preduzetništva u zemljama regiona. 

Autor: Frontal