Idok terorizam i nasilni ekstremizam prijete globalnoj stabilnosti, klimatske promjene prijete čitavoj planeti. Međutim, jedna stvar je ostala nepromijenjena: Ljudski rod i dalje posjeduje i znanje i sredstva da izazove totalno uništenje (uključujući samouništenje) služeći se u prvom redu nuklearnim oružjem.

Postavlja se pitanje: Kako bi se današnji donosioci odluka  trebali nositi sa nuklearnim prijetnjama? Tražeći uputstva ka rješenju ovoga problema, ne možemo a da se ne osvrnemo na diva hladnoratovske borbe, Andreja Saharova. Ruski nuklearni fizičar je bio na pragu otkrivanja najrazornijeg oružja masovnog uništenja u istoriji čovječanstva, ali je na kraju uspio shvatiti opasnosti koje takva oružja uzrokuju i započeo je kampanju koja je imala za cilj da iste eliminiše. To je dovelo do velikog konflikta sa sovjetskim vlastima, ali ga je istovremeno načinilo globalnim simbolom borbe za ljudska prava, zahvaljujući čemu je 1975. nagrađen Nobelovom nagradom za mir. 

Do svoje smrti 1989. Saharov je demonstrirao vanserijsku hrabrost govorivši otvoreno i iskreno, po cijenu sopstvene slobode. Upravo njegovo naglašavanje ogromne moći koju komunikacija ima, je između ostalog ono po čemu je toliko bitan i danas. Vjerovao je da  jedino uspostavljanje otvorenog demokratskog društva sa slobodom protoka informacija, može spriječiti nuklearni rat, najveću opasnost sa kojom se suočava moderni svijet. U pokušaju da se ućutka, Saharov je protjeran ali je nastavio da piše i da se nada. Njegov otpor i progon poslužili su kao inspiracija mnogim ‘’buntovnicima’’ širom svijeta, ali njegov primjer je nastavio da živi do danas.

1974. Saharov je izrazio optimizam da će:  “Čovječanstvo naći rješenje kompleksnih problema koje se tiču odnosa ogromnog, neophodnog i neminovnog tehnološkog progresa i očuvanja ljudskog roda.” Sam njegov primjer nam može uliti nadu. I kao što jednom neko reče za njega: “Veličanstvo Saharovog duha, moć njegovog intelekta, čistoća njegove duše, njegova ogromna hrabrost i nesebična ljubav i ljubaznost hrani moju vjeru u budućnost Rusije i ljudskog roda.”