Profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, Đorđe Vuković, nam je pokušao objasniti zašto se politički lideri u BiH ponašaju ovako pervertirano i otuđeno od „običnih“ ljudi, te zašto se u njihovom djelovanju ne mogu vidjeti odgovorni potezi tj. preuzimanje odgovornosti u slučajevima npr. neuspjeha na izborima i slično.  On navodi nekoliko razloga.

„Politička neodgovornost lidera jeste suštinsko pitanje političke prakse u RS, i ova se kvalifikacija može vezati uz manje više sve one koji su obilježili prethodne dvije decenije, a među njima i lidera sa kudikamo većim uticajem, političkom moći, brojnijim partijama, na odgovornijim položajima. Kako bilo, postoji nekoliko razloga od ličnih osobina lidera i pogrešnih motiva njihovog bavljenja politikom do šireg konteksta, kolektivnih uzroka. Ljudi koji ulaze u politiku sa ambicijom da ostvare ličnu korist ili koji pate od mesijanskog kompleksa, uvjereni kako su kompetentni i pozvani da samovoljno razrješavaju nacionalnu  sudbinu, zapravo ni nemaju pred kim da polažu račune. U njihovim partijama ne vlada unutarstranačka demokratija, u javnoj sferi nema kritičkog mišljenja, javnog mnjenja, slobodnih medija, nezavisnog pravosuđa, politički zrele i odgovorne javnosti koji bi moralo da budu korektori i arbitri, da zahtijevaju i podsjećaju, da im dišu za vratom i čvrsto drže mač političke, krivične i moralne sankcije, kako bi oni koji nemaju dovoljno ni znanja, ni vizije, ni obraza, barem strahovali od posljedica svoje bahatosti“, smatra Vuković.

Vlade Simović, doktor političkih nauka, smatra da je politička odgovornost političkih aktera, tamo gdje ona postoji, najčešće posljedica dvije stvari:

„Prva stvar je postojanje razvijene demokratske participativne političke kulture i političkog ponašanja. To je model unutar kojeg se kroz razvijene demokratske institucije, koje njeguju i razvijaju duh političke transparentnosti, odgovornosti i takmičarskog, fer plej odnosa, godinama grade i stasavaju generacije političara. U takvom ozračju oblikovani političari spremni su da autosugestivno prihvate svoju političku odgovornost za svoje političko djelovanje. Ovaj liberalno-demokratski ideal nije prisutan u apsolutnoj mjeri ni i u razvijenim demokratijama“, ističe Simović.

On takođe smatra da je i teret socijalizma i jednopartizma ostavio izuzetno snažan uticaj na društvo, koje se do dana današnjeg nije uspjelo otrgnuti od istog.

„Mi smo nasljednici škole realnog socijalizma i jednopartizma, te kao društvo nikada nismo završili svoj proces demokratske tranzicije. Time nismo demokratski konsolidovana zajednica, pa su fenomeni poput političke neodgovornosti realna i normalna pojava, objašnjava Simović.

Sljedeći element, po njegovim riječima je, nevladin sektor, odnosno sektor civilnog društva koji treba da predstavlja motor podstrekač demokratizacije društva.

„Druga stvar koja političare čini politički odgovornima je postajanje snažnih mehanizama civilnog društva koji svojim djelovanjem usmjeravaju političare na veću odgovornost. Nevladin sektor, instituti, nezavisni intelektualci i razni građanski aktivisti bi trebali da razviju svoje djelovanje u pravcu jačanja kontrolnih i analitičkih mehanizama nad vlastima.“

Sa druge strane, Vuković ne vjeruje ni u stručnost i poštenje ministara u Vladi RS, pa na pitanje: Kada ćemo moći da očekujemo podnošenje ostavki ministara u Vladi RS zbog  lošeg obavljanja svojih dužnosti, ali i imenovanje istih na pozicije po kriterijumu zasluga, a ne političke selekcije, on odgovara:

“Naivno je vjerovati da će takva promjena socijalnog diskursa doći dobrom voljom partijskih kadrova, učmalih i korumpiranih struktura, čak je teško očekivati iznenadnu pojavu i politički uspon stručnih i časnih pojedinaca svejedno da li unutar postojećih ili formiranje novih političkih partija. Stvaranje takvog ambijenta mora biti posljedica kolektivnog napora, zajedničkog djelovanja, beskompromisnog obračuna protiv političkog i kulturnog obrasca koji predugo dominira u RS i kojem na žalost, ne vidimo alternativu jer se i ne čuju i ne vide njegovi iskreni kritičari, oni koji bi da ga ruše ne zarad lične koristi i, kako to vlast voli da kaže, zavjereničkih namjera, već uzvišene patriotske svijesti, stvarne kompetencije, dalekovide i odgovorne političke ideje. Do tada režimske sluge saopštavaće nam i pojašnjavati koji je ministar zaslužan ili ne, zašto se postavlja ili smjenjuje itd. U pseudopolitičkom, diletantskom, pljačkaškom i avanturističkom političkom ambijentu nema ostavki i postavljenja zarad javnog interesa”, zaključio je Vuković.

Političke partije koje smo kontaktirali u vezi sa ovom temom nisu imale komentar na istu. 

Autor: Frontal