Case i Deaton su analizirali ogromnu količinu podataka o zdravlju i umiranju Amerikanaca i pokazali trend opadanja očekivanog životnog vijeka i zdravlja kod sredovječnih bijelih Amerikanaca, posebno onih sa srednjim ili nižim obrazovanjem. Među najčešćim uzrocima za ovo navode se samoubistvo, droga i alkohol.

Amerika je ponosna na svoj status jedne od najrazvijenijih zemalja svijeta i činjenicu da je njen BDP uvijek na uzlaznoj liniji (osim 2009). Pri tome se podrazumijeva da su dobro zdravlje i dugovječnost znaci prosperiteta. Ali mada SAD troši više novca po glavi stanovnika na zdravstvenu njegu nego gotovo bilo koja druga zemlja svijeta (a izražena procentom BDP-a ova prednost je još veća), Amerika je daleko od prvog mjesta po očekivanom životnom vijeku. Francuska, na primjer, troši manje od 12% svog BDP-a na zdravstvenu njegu (u poređenju sa 17% u SAD), ali Amerikanci će živjeti 3 godine kraće od Francuza.

Ovaj fenomen je objašnjavan činjenicom da je američko društvo veoma raznovrsno, pa na prosjek očekivanog životnog vijeka utiče ogroman jaz u kvalitetu života bijele i afroameričke zajednice. Rasni jaz u zdravstvenom stanju ljudi je naravno sasvim realan. Prema studiji objavljenoj 2014, u poređenju sa bijelim ljudima Afroamerikanci imaju kraći životni vijek: žene za skoro 4, a muškarci za 5 godina. Ali ova razlika nije bezazlena posljedica raznovrsnosti američkog društva, već simptom naše velike sramote: opšte diskriminacije Afroamerikanaca, čiji prosječni prihod po domaćinstvu iznosi svega 60% prihoda bijelog domaćinstva. Dejstva manjeg prihoda su dalje pojačana činjenicom da su SAD jedina razvijena zemlja u kojoj pristup zdravstvenoj njezi ne spada u osnovna ljudska prava.

Neki američki (bijeli) autori za ranije umiranje krive “stil života” Afroаmerikanаcа. Siromašni Amerikanci, među kojima je mnogo Afroamerikanaca, vjerovatno imaju nezdravije životne navike. Ali one su posljedica lošijeg ekonomskog stanja i stresa izazvanog rasizmom. Rezultati analize Case-Deaton pokazuju da takve teorije više ne prolaze. Amerika postaje podjeljenije društvo – ne samo na bijele i crne ljude, već i na 1% i ostale, na visoko i manje obrazovane, bez obzira na rasu. Jaz između ovih grupa sada može da se mjeri ne samo visinom prihoda već i dužinom života. I bijeli Amerikanci umiru ranije sa opadanjem primanja.

Ovaj zaključak nije iznenadio istraživače koji se bave nejednakošću u Americi. Prosječan prihod muškarca zaposlenog sa punim radnim vremenom manji je nego prije 40 godina. Plate muškaraca sa srednjom školom opale su za 19% samo u periodu koji su proučavali Case i Deaton (1999-2013).

Da bi preživjeli, mnogi Amerikanci uzimaju kredite sa zelenaškim kamatama. Godine 2005., administracija Georgea Busha je raznim uredbama otežala domaćinstvima da objave bankrot i otpišu dugove. Onda je naišla finansijska kriza koja je milione ljudi ostavila bez posla i kuća. Kada je istekao i zagarantovani plaćeni period, projektovan za kratki period nezaposlenosti u svijetu pune zaposlenosti, mnogi su se našli prepušteni samima sebi, bez ikakve sigurnosti (osim bonova za hranu), dok se vlada bavila spasavanjem banaka koje su krizu i izazvale.

Osnovne beneficije srednje klase sve su nedostupnije sve većem broju Amerikanaca. Velika recesija je pokazala njihovu ranjivost. Oni koji su investirali u akcije ostali su bez velikog dijela svoje imovine; onima koji su uložili novac u sigurne vladine obveznice penzijski fond se gotovo istopio, jer je država neprestano smanjivala i kratkoročne i dugoročne kamate. Pošto su školarine jako porasle, pozajmljivanje je bilo jedini način da djeca dobiju pristojno obrazovanje, ali budući da se krediti za školovanje gotovo nikada ne otpisuju, studentski dug je postao najgori oblik dugovanja u Americi. Sve veći finansijski pritisak izazvao je napetost u porodicama srednje klase. I onda je došlo do porasta upotrebe droga i alkohola i broja samoubistava.

Bio sam glavni ekonomista Svjetske banke krajem devedesetih, kada su počele da pristižu slične neprijatne vijesti iz Rusije. Naši podaci su pokazivali da je ruski BDP opao za 30% od kolapsa Sovjetskog Saveza. Očekivani životni vijek ruskih muškaraca je opadao (dok je u drugim dijelovima svijeta rastao), što je potvrdilo utisak da u Rusiji, posebno izvan velikih gradova, stvari ne idu kako treba. Međunarodna komisija za mjerenje ekonomskog učinka i društvenog napretka, kojom sam predsjedavao i u kojoj je radio i Deaton, često je isticala da BDP nije dovoljan pokazatelj društvenog blagostanja (pdf). To potvrđuju novi podaci o pogoršanju zdravstvenog stanja bijelih Amerikanaca. Svjetski uzor društva srednje klase polako nestaje.

Izvor: peščanik