S.B. Možete li, za mlađe generacije, ukratko reći ko je Petko Šušnjar?

Pa ja trenutno radim na Simić televiziji kao sportski komentator, komentarišem uglavnom fudbal i košarku u kolicima. Blizu 15 godina sam radio u Fudbalskom klubu Borac kao sekretar kluba, a dugo godina već radim kao sportski novinar na navedenoj televiziji koja je imala veliku sportsku redakciju, ali se nažalost nije ostvario onaj cilj koji je zamišljen, a to je da to bude jedna zaista velika televizija. 

S.B. Vi ste osnivač jednog od prvih sindikata uopšte u fudbalskim klubovima u Bosni i Hercegovini...

Dok sam radio u Fudbalskom klubu Borac uvijek sam se borio za radnička i sportska prava odnosno za prava fudbalera. Osnovao sam sindikat zajedno sa svojim prijateljima i to je bio prvi sindikat u BiH u jednom sportskom kolektivu. Funkcionisalo je, ali nije u potpunosti zaživjelo i na kraju nismo uspjeli ostvariti ono što smo zamislili, a to je bila odbrana fudbalera, rada u zajednici, ljudi itd. Uvijek je dolazilo do problema, niko nas nije dalje podržao ni na nivou grada ni na nivou Republike. Niko više nije osnovao nijedan takav sindikat, tako da smo ostali usamljeni. Međutim, ja sam se faktički sam borio i sa upravama, jer su postojali veliki problemi od 1992. godine kada sam došao u Borac.

S.B. Znate da je FK Borac trenutno u jako teškoj situaciji. Zbog čega je to tako? 

To je zato što nema titulara. Borac je u stvari jedno udruženje građana. Grad je pokušavao da pomogne i pomagao je i da nije bilo grada možda ni klub više ne bi postojao. Onih glavnih sponzora je bilo zaista malo. Međutim, nije samo to problem. Problem su i ljudi koji su dolazili u Borac, ljudi koji su gledali uglavnom lične interese, a ne interese FK Borac. Sada je Borac u teškoj situaciji, ali od 1992. godine je uspio da nekako funkcioniše. Predsjedniku Anđelku Grahovcu treba odati priznanje, jer je omogućio da u onoj krnjoj Jugoslaviji održi klub koji se tada takmičio u ligi gdje je bila Srbija i Crna Gora. Tu se ostalo skoro do završetka rata. Onda smo se vratili ovdje ponovo. 

Nakon toga opet problemi. Mijenjale su se uprave, mijenjali su se ljudi, predsjednik i na kraju je predsjednik Dodik pokušao da riješi situaciju. On je zamolio gradonačelnika da se vidi kako i na koji način riješiti probleme Borca. Tada se osnovalo jedno takoreći sportsko preduzeće koje je brojalo 13 privrednika, što je možda bila i najveća greška jer Borac kao sportsko preduzeće nije mogao da funkcioniše, oni su to zamislili kao preduzeće koje neće praviti dugovanja. Mislili su da će na taj način moći i registrovati igrače. Ja sam upućivao primjedbe da to neće funkcionisati i borio se, ali nije vrijedilo. 

S.B. Kako komentarišete situaciju da se od osvajanja titule do borbe za opstanak došlo u samo nekoliko godina? 

Titula se osvojila kada je Vlado Jagodić bio trener. Borac je od tada promijenio dosta trenera. On je (Jagodić) osvojio titulu sa Borcem i odmah je smijenjen, zato što su u upravama bili uglavnom ljudi koji nisu poznavali fudbal. Sada je velika borba za opstanak. Borac ima 25, a prvi iznad crte ima 28 bodova. Kako god, Borac će biti na dobrom putu da obezbijedi opstanak ako pobijedi Sarajevo. Sada je praktično svaka utakmica kvalifikacija, stroga borba za opstanak. Ako pobijedi Sarajevo, onda ima velike izglede i šanse da opstane. Ja mislim da će Borac ostati u ligi i da će sačuvati prvoligaški status, što bi bilo veoma dobro jer je i Krupa na dobrom putu da se plasira u Premijer ligu, pa bi Banjaluka konačno mogla imati i dva premijerligaša. Sarajevo ima dosta premijerligaša, a zašto ne bi i Banjaluka. 

S.B. Kakva je fudbalska scena u regionu: Gdje po vašem mišljenju stoji Srbija, Hrvatska, Slovenija?...

Raspadom Jugoslavije raspao se i fudbal. Vi u Hrvatskoj imate Dinama i Hajduka, eto sad i Rijeku donekle. U Srbiji su standardno tu Crvena Zvezda (koja je u ovom trenutku daleko najjača), Partizan i Vojvodina, ali i ona stagnira. Znači tri kluba u Hrvatskoj, tri u Srbiji, u Bosni i Hercegovini se izdvajaju 4-5 klubova: Zrinjski, Željezničar, Sarajevo, Borac koji možemo uvrstiti bez obzira što je on sada u nezavidnoj situaciji. Tu je još i  Sloboda, pa i Čelik iz Zenice. Sve su to bili veliki klubovi i u bivšoj Jugoslaviji. 

Fudbal u BiH je sada na višem nivou nego prije nekoliko godina jer je suđenje daleko bolje. Kako i sada vidite, utakmice za opstanak ili za prvu poziciju su suđene na najvišem nivou. I to sigurno zaslužuje pohvale. Moram pohvaliti i našeg Dragana Banjca koji je u komitetu za suđenje ispred RS. Mislim da do samog kraja šampionata neće biti problema kada je suđenje u pitanju. 

Što se tiče manjih zemalja bivše Jugoslavije, tu je Vardar iz Makedonije, Olimpija (sa Mandarićem) i Maribor u Sloveniji i tu se zatvara krug klubova koji malo odskaču od ostalih. 

Tek kada se donese Zakon o sportu i tako uvede red u ovu oblast, mi ćemo istinski krenuti naprijed. U suprotnom, nema tu pravog fudbala.

Razgovarao: Stefan Blagić