Šta su najveće boljke trenutne ekonomske politike Vlade RS i na koji način biste Vi, da ste u mogućnosti, pokušali riješiti iste?

Potpuna improvizacija. Donošenje rješenja bez ikakvog strateškog  cilja. Prioritet njihove ekonomske politike je budžet, dok je svugdje u normalnom svijetu budžet sekundarni prioritet. Na prvom mjestu je razvoj privrede, razvoj industrije, opšti razvoj. Svi ti prihodi koji dolaze u budžet su samo posljedica razvoja, ili pak nerazvijenosti. Mi imamo male prilive u budžet zato što smo nerazvijeni. A što više stavljamo pritiska na realni sektor, na privredu, opterećujemo je više porezima i doprinosima pa su šanse za tržišnu konkurentnost manje, a to znači i da su šanse za preživljavanje u realnom sektoru manje. To je takva politika da je prioritet svih prioriteta stavljen na punjenje budžeta. Danas da je napunjen budžet redovnim prihodima, on ne može da pokrije 50% potreba koje su populistički propisane, kroz populističke zakone koji  propisuju prava koja se ne mogu realizovati realnim prihodima iz budžeta. Taj isprazni populizam proizveo je posljedicu gdje Vlada pokriva samo dio obaveza, ne može sve da pokrije te se kreditno zadužuje, i ušla je u fazu gdje se kreditno zadužuje da bi vraćala kredite, odnosno u jedno tipično dužničko ropstvo, vrzino kolo iz kojeg uopšte neće biti lako izaći u skorije vrijeme. 

Šta je po Vašem mišljenju rješenje izlaska iz tog ''vrzinog kola''? Pomenuli ste ulaganja u privredu, realni sektor, opšti razvoj?

Potpuna promjena odnosa prema poreskoj politici. Dramatično smanjenje direktnih poreza, dakle poreza koji  opterećuju realni sektor i plate zaposlenih, i diferenciranje, odnosno indirektne poreze, PDV – to je povećanje stope ali ne zbog toga da bi se povećala ukupna masa prihoda već da bi se održala na postojećem nivou, s tim što bi te stope morale biti diferencirane da se teret poreskog opterećenja prenese na ono što je luksuz, ono što ne spada u redovni paket potreba običnog čovjeka. Nižim stopama bi se rasteretio običan čovjek. Efekti su takvi da u ovoj varijanti bi ljudi imali mogućnosti za veću potrošnju jer bi dobijali veću neto platu, koja bi bila poreski manje opterećena, a drugi aspekt je povećanje kupovne moći građana koja bi podsticala i one koji proizvode radi prodaje. Kompleksnija je nešto ova priča, ali suština je tu. Govorio sam više puta, da sam na njihovom mjestu (vladajućih), prvo bih prekinuo sve populističke mjere, te se vratio na kombinovane mjere, što znači restruktuiranje poreza, restruktuiranje duga i kreditnih obaveza. Potrebno je na minimum svesti kreditna zaduženja radi administrativnih potreba,  te se isključivo fokusirati na podsticaj razvoja i zapošljavanja. Smanjiti značajno disbalans u platama između realnog sektora i administracije, smanjiti dramatično troškove administracije u svim segmentima. Najbanalnije – zašto svaki ministar mora da ima službeni automobil i vozača, zašto ne bi Vlada RS imala nekoliko automobila koji koriste svi ministri, nisu valjda svi na putu istovremeno? Zatim, ukinuti prava činovnicima, savjetnicima i ne znam kome, da koriste takve beneficije koje nisu primjerene našem stanju u društvu. Kad kažem Vladu, mislim na sve institucije, Kabinet Predsjednika, Narodnu Skupštinu, lokalne zajednice, javna preduzeća... Potrebno je eliminisati nepotrebnu i  neracionalnu potrošnju, koja je manifestacija hira i obijesa, a ne manifestacija potrebe, i to je realno moguće. Administraciji platu vezivati isključivo za efekte rada. Mjerljivi su efekti i njihovog rada. Budžet treba da odahne od tog silnog pritiska kojeg  ima za isplatu plata.

Snažno ste kritikovali prijavu koju su anonimna lica podnijela protiv Dragana Mektića. S obzirom da se vi zalažete za otkrivanje svih protivzakonitih afera, možete li objasniti zašto ste se toliko usprotivili ovoj prijavi?

Ja sam dao javno krivičnu prijavu, ne tajnu, nisam se krio iza bila koga. Ja, kao osoba poznata javnosti, podnesem prijavu da bih pokazao svoju predanost za provođenje zakona, i ona 3 godine nije na dnevnom redu. A anonimna prijava ove vrste, koja je potpuno besmislena, dobije karakter prioriteta, u kome je potpuno jasno da je cilj diskreditovati jednu osobu, zbog njegovih aktivnosti na mjestu na kojem radi. Najkraće rečeno, to je otprilike odnos ''Ti vodiš istrage? E sad ćeš da vidiš kako je pod istragama.'' Ja sam tu mogućnost najavio, i rekao da je to opcija koju će režim primjenjivati, prije 5-6 mjeseci. Najavio sam da će vlast u Republici Srpskoj koristiti mehanizme koje posjeduje da utiče na pravosuđe u Srpskoj, otvarajući procese protiv onih koji im stvaraju najveće probleme otkrivanjem kriminala i korupcije u RS od strane institucija BiH.

U javnosti se nekako stekao utisak da je od preuzimanja vlasti Saveza za promjene u Sarajevu opozicioni kadar sveden na Vas, Borenovića, Vukotu Govedaricu i da ste vi jedini koji ''nešto rade''. Vaš komentar?

Mislim da je to percepcija koja se ne može osporiti, zbog toga što je to tačno. Ja bih bio srećniji da je drugačije, ali nije. Nažalost, Savez za promjene nema koherentnu strukturu na kojoj ja insistiram dugo vremena. Mi smo formalno napravili neki okvir, ali ga nismo realizovali u obimu u kojem je potreban, tako da je ta percepcija neminovna, i loša je po SzP. Gubimo na ubjedljivosti zato toga što ne koristimoo sve kapacitete najjačih ljudi SzP-a, da se dominanto bavimo problemima koji su vezani ovdje, za Republiku Srpsku. Moja najveća zamjerka Savezu za promjene je što djeluje na principima političke reakcije, a ne na prinicpu političke akcije. 

Ima li naznaka da će se to promijeniti?

Neminovno je da se to promijeni, inače će biti velikih problema sa poimanjem ljudi koji ovo sve posmatraju i imaju interesa da vide gdje to Republika Srpska ide, i neće imati dovoljno povjerenja u to da postoji plan – šta dalje kad odu ovi? Nije dovoljno željeti da ovi (vladajući) samo odu (s vlasti). Mora se reći šta raditi poslije.

Zašto Savez za promjene još uvijek nije izašao sa konkretnim imenima potencijalnih kandidata za gradonačelnika Banjaluke, ali i drugih većih gradova? 

Moje lično mišljenje da smo već trebali da imamo dogovor po ovom pitanju. Mi ga još uvijek nemamo. Razlozi su vezani za unutarpartijske odnose u Savezu, te komplikacije odnosa članica Saveza na lokalnom nivou. 64 različite opštine, 64 različita odnosa.

Nedavno ste najavili raspuštanje svih opštinskih odbora NDP-a, koji se ne budu držali dogovora Saveza za promjene za lokalne izbore, koji podrazumijeva dosljedno koaliranje stranka okupljenih oko SZP-a. 

Potpuno je besmisleno ako to ne radimo svi u Savezu. To je naivno i nepotrebno i štetno. Mi nemamo dogovor. Ja vam mogu reći odluku glavnog odbora. One odbore koji ne provode odluke glavnog odbora ćemo raspustiti i na njihovo mjesto postaviti ljude koji će sprovoditi prethodno donesene odluke. Ali nemamo informaciju da to imaju naši partneri iz drugih stranaka. Mi nemamo još uvijek dogovor, da ga imamo, realizovali bi svoje odluke.

U posljednje vrijeme primjetno je intenziviranje odnosa između premijera Srbije Vučića i predsjednika RS Dodika. Imajući u vidu da su se dosta češće susretali predsjednik RS i premijer Srbije, nego npr. Dodik i Nikolić, mislite li da ovaj odnos može nekako da utiče na lokalne izbore u Srpskoj, i ako da – u kojoj mjeri? 

To je potreba izbora, korištenje određenih prekodrinskih kapaciteta za vlastitu promociju. Ne vidim ništa drugo van tog konteksta, niti sam siguran da postoji drugi kontekst van toga. To ozbiljno može imati uticaja na lokalne izbore. Pod firmom ja vršim vlast, sastajemo se na institucionalnom nivou, to se ne stavlja u kontekst međustranačkih odnosa, a proizvodi refleksiju na pozicioniranje stranaka. Koriste to i jedan i drugi. Mislim da ništa drugo osim toga i ne postoji, u ovom trenutku je potreba i Dodika i Vučića. Pa nije Nikolić na izborima, Vučić je.

Ovaj intenzitet koji je viđen do sada i koji će trajati, jako je bitan za neku opštu priču koja će doći pred lokalne izbore. Možemo očekivati uticaje na emotivna i tanana osjećanja Srba, odlaske u Rusiju i Srbiju i Dodika kao predsjednika i njegovih saradnika koji vrše vlast, te manipulisanje osjećanjima, koja su uvijek iracionalne prirode. 

Da li se SzP na neki način ''uplašio'' izgledne kandidature za gradonačelnika Banjaluke Igora Radojičića?

Budući da ja slovim kao čovjek koji je u igri za kandidata SzP-a u Banjaluci, iz svog ugla mogu reći da me apsolutno ne interesuje ko će biti kandidat. Za mene je kandidat za gradonačelnika Banjaluke godinama Milorad Dodik. Sve ovo ostalo su samo njegovi mikrofoni. Nisu ni pojačala. On je i pojačalo, on je i zvuk, oni samo prenose zvuk. Nemam nikakvih zazora od toga ko će biti kandidat, fizički. On ima svoje tijelo i svoju glavu, ali njegove poteze determiniše uvijek mišljenje Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a. Tako je skoro dvije decenije. Kad kažem Milorad Dodik mislim dva u jednom, to je i Nebojša Radmanović. Oni gradom vladaju raznim sferama podijeljenog uticaja, preko različitih ljudi, svim aspektima organizacije grada. Jednu polovinu drži Nebojša Radmanović, drugu Milorad Dodik. Svi ovi gradonačelnici od Drage Davidovića do Slobodana Gavranovića, bilo koga trećeg, potpuno nevažno – oni su samo izvođači radova. Njihov manevarski prostor za bilo kakvo donošenje racionalne odluke je vrlo sužen, gotovo da ne postoji. Čim počnu misliti svojom glavom, i donositi autonomne odluke, jer su za iste odgovorni, oni dolaze u konflikt sa svojim šefovima stranaka, kao što je to slučaj u ovoj fazi sa Slobodanom Gavranovićem. Čim počne donositi autonomne odluke, suprotno zahtjevima raznoraznih sivih eminencija i njihovih političkih šefova, odmah problem. I gdje je ključna razlika između mene i Igora Radojičića? Meni nije šef Milorad Dodik. On je zadnji koji mi može biti šef.

Razgovarali: Aleksandar Popadić, Stefan Blagić

Prenošenje intervjua dozvoljeno samo uz potpis i link Frontala