Oba okupljanja su završena bez incidenata  kako je i najavljivano od strane organizatora (a uprkos raznoraznim prognozama), međutim, šta je epilog svega toga? 

Politički analitičar Tanja Topić smatra da su ovi protesti bili svojevrsno odmjeravanje snaga pred lokalne izbore i da će dosta toga zavisiti od budućih poteza vlasti u RS, odnosno da li će vlasti prihvatiti zahtjeve opozicije ili ne. 

„Kakve će rezultate proizvesti ovi protesti zavisi od budućeg razvoja događaja, jer se treba sačekati reakcija vladajućih na zahtjeve iznesene od strane opozicije. Vlast je već najavila da oni neće ozbiljno razmatrati zahtjeve tako da su sad sve opcije otvorene. Ovi protesti su dobar indikator koliko je moguće mobilizovati ljudi od strane i jednih i drugih pred oktobarske izbore“, ističe Tanja Topić. 

Novinar BIRN-a i dobitnik NUNS-ove nagrade za istraživako novinarstvo za 2013. godinu Slobodan Georgijev smatra da su najave nemira u Banjaluci predstavljale čist politički marketing Srpske napredne stranke, gdje su vladajući u Srbiji željeli da pomaknu fokus građana sa rušenja u Savamali na eventualne nemire u administrativnom centru Srpske. 

„Protesti su u Srbiji više  doživljeni kroz izjavu koju je Vučić iznio o tome da postoji mogućnost nemira u Banjaluci. Vidjeli smo da od toga nije bilo ništa. Većina ljudi u Srbiji te proteste vidi kao pokušaj ovdašnje vladajuće garniture da pomjeri pažnju građana Srbije sa onog što se dešava u Srbiji, a to su prvenstveno protesti protiv rušenja objekata u Hercegovačkoj ulici. Nije postojala nikakva realna opasnost da će neko ići da pravi bilo kakve probleme, tako da je Banjaluka služila kao jedna vrsta političkog marketinga za unutrašnju upotrebu, što vladajuća stranka ovdje često radi“, tvrdi Georgijev. 

Rubina Čengić, novinarka magazina Start, ocjenjuje da su oba protesta bila vrlo slična, kako po poslatim porukama, tako i po prisutnoj ikonografiji. Ona upozorava na nacionalističke poruke poslate sa oba protesta, koje su, kako kaže, ogledale u imena vezanim za prethodni rat u BiH. 

„Ne očekujem da će protesti bilo šta promijeniti, čak sam i razočarana kako su izgledali. Poruke i s jedne i s druge strane su bile vrlo slične, i jedni i drugi su nekako veličali prošlost. Nisam vidjela da iko gleda u budućnost. Spominjana su imena vezana za rat koji je bio prije 20 godina. Ikonografija je bila  potpuno ista, retorika vrlo slična. Za razliku od opozicije koja je Dodika prozivala za kriminal, on je njih prozivao za izdaju, dok se o malom čovjeku nije razgovaralo. Nije se razgovaralo o tome kako popraviti kvalitet života, kako popraviti situaciju u BiH“, objašnjava Čengićeva i dodaje da ako se u narodu RS „primi“ takva nacionalno zapaljiva priča, to znači da narod takvu priču i želi da čuje, što je zabrinjavajući pokazatelj. 

Autor: Stefan Blagić