Šukur je sa Galatasarajem 2000. osvojio Kup UEFA, a 2002. sa svojom zemljom bio je treći na Mundijalu. Za državni tim odigrao je 112 utakmica i postigao 51 gol.

U domovini ga smatraju državnim neprijateljem i sva njegova imovina odavno je zamrznuta, vrlo vjerovatno i konfiskovana. Pričalo se i pisalo kako živi u Americi i jedva sastavlja kraj s krajem.

Da drži pekaru i tako na jedvite jade prehranjuje porodicu. Sad više nema ni pekare. Posao je propao i Hakan Šukur živi još teže. Po američkim standardima na ivici siromaštva. Vozi za poznatu taksi službu Uber, a u slobodno vrijeme prodaje knjige na ulici. I sve to zato što nije želio da šuti. Zato što je kritikovao jednog od najvećih diktatora 21. vijeka – Redžepa Tajipa Erdogana. Sebi i svojoj prorodici upropastio je život, ali kako kaže, sačuvao je čast.

Hakan je u intervjuu za njemački Bild kazao da je on neprijatelj Vlade, a ne države i turske nacije.

"Volim našu zemlju, našu zastavu. Neprijatelj sam pogrešne politike i stava čiji su ciljevi da nas odvoji od zapadne civilizacije. Ti političari učinili su mnogo zločina i plaše svih onih koji ih podsjećaju na te zločine", izjavio je Hakan.

Svojevremeno Hakan je bio član Erdoganove strane a 2013. godine je podnio ostavku i od tada je kako kaže počeo "njegov pakao". Erdogan ga je proglasio personom non grata. Optužen je i da je “gulenista” (pokret Fethullaha Gulena), odnosno terorista.

Nakon što je okrenuo leđa Erdoganu, priča Hakan, uzeli su mu sve, pravo na slobodu, pravo da govori, pravo na rad.

"Sve mi je uzeo, pravo na slobodu, pravo da govorim, pravo na rad. U Turskoj imam desetine miliona dolara. Sve mi je zaplijenjeno. Mog oca su otjerali u zatvor… U Turskoj postoji samo glas jednog čovjeka i zajednice ljudi koja ga prati. Glas Erdogana. Svako drugo mišljenje u Turskoj apsolutno je neprihvatljivo. Ja vam ovdje govorim o zemlji u kojoj možete biti uhapšeni zbog jednog ili dva tvita, nekoliko komentara. Zato sam ja ovdje u Americi sa svojom porodicom", kazao je Hakan i dodao:

"Čim sam se povukao iz partije više nisam mogao da živim tamo. Na butik moje žene bacali su kamenje, moja djeca su maltretirana na ulici. Dobio sam prijetnje poslije svake izjave koju sam dao… Morao sam da odem. Za početak, da bih mogao bez brige da pošaljem djecu u školu. Čim sam otišao uhapsili su mi oca. U zatvoru je obolio od raka. Pustili su ga zbog toga, sada je u kućnom pritvoru. Majka takođe ima rak. Oboje su teško bolesni i imaju finansijskih poteškoća. Svako ko ima neke veze sa mnom ima mnogo problema u životu."

Po odluci Erdogana isključen je iz Galatasaraja, a kaže i da fudbal u Turskoj nije autonoman.

Na pitanje novinara šta je što je potrebno da se vrati u domovinu, Hakan odgovara:

"Prvo, da bi se nešto promijenilo moraš da se boriš da se to dogodi. Potrebna bi nam bila podrška velikih, uticajnih zemalja. Svi treba da se bore za demokratiju i slobodu, za vladavinu zakona i pravde. Evropa i svijet bi morali to da podrže, na pošten način. Erdogan mora da se vrati demokratiji i ljudskim pravima. Da bude neko ko brine o ljudima i njihovim pravima. Da bude predsjednik kakav je Turskoj potreban. Mnogi ga prate i slušaju. Treba da širi mir. To su vrijednosti koje treba da važe za cijeli svijet."

Izvor: fokus.ba