SARS-CoV-2

Iz drugih medija: "Kina ima problem, jer je jasno da nisu govorili istinu o koroni"

U live prijenosu 24sata gostovao je jedan od najutjecajnijih svjetskih mislilaca današnjice i autor svjetskog bestsellera "Funky Business" te odgovarao na goruća ekonomska pitanja današnjice.

Kjell A. Nordström gostovao je na video kanalu 24sata gdje u razgovoru s CEO 24sata Borisom Trupčevićem odgovarao na brojna pitanja na aktualnu temu poput mjera za očuvanje radnih mjesta te ublaživanje posljedica globalne ekonomije zbog krize s korona virusom.  

Pogledajte video:

Kako je u Švedskoj? 

Svaki dan u 14.00 je presica i govore nam stanje u državi. Razlog radi kojeg Švedska radi drukčije je jer je jako puno Šveđana u Švedskoj, mi jako vjerujemo vladi, premijeru, policiji, stručnjacima i to znači da mi pratimo odmah sve mjere. Ako je mjera da budemo na distanci, ljudi to rade. Ako vlada kaže da ne posjećujemo rođake koji imaju više od 65 godina, mi to radimo. Iako ovo izgleda kao vrlo uspješna mjera, mislim da se ne bi mogla primijeniti u primjerice Grčkoj. Mi to možemo provesti jer imamo povijesnu tradiciju povjerenja u institucije i zato mjere mogu biti blaže kod nas. Za sada sve funkcionira. 

Što očekujete od takve strategije? 

Može se reći da imate dvije ili tri opcije kako se nositi s korona virusom. Broj jedan, možete zatvoriti sve u državi, to svi znaju, izolirate ljude u stanove i virus se ne može širiti. Broj dva je još jedna ekstremna mjera, a to je da ne radite ništa i pustite virus da hara zemljom, neke ljude ćete izgubiti, ali to naravno govorim teoretski. I naravno, možete naći nešto između, gdje ćete zaštiti dio populacije koje je osjetljivo, dakle ljudi iznad 65 godina, a istovremeno da sve ostalo nastavi funkcionirati normalno, tako da ne uništite ekonomiju - a Švedska nastoji učiniti oboje. Kao što znate u Švedskoj rade škole i ako oboli netko mlađi ne gledamo to kao katastrofu, jer oni obično ne završe na intenzivnoj njezi. Dakle, tražimo balans da zaštitimo osjetljive skupine, a da sve ostalo normalno funkcionira. 

Ali mi svjedočimo polarizaciji društva - spasiti živote ili spasiti ekonomiju. U svijetu dominira mjera karantene, ali svi su svjesni da ta mjera ne može trajati vječno. Možete li zamisliti scenarij "imuniteta krda"? 

Neke zemlje imaju infrastrukturu koja može podnijeti tako nešto, poput recimo Njemačke koja je ispred svih europskih zemalja i koja radi najviše testova od svih. S druge strane, princip karantene ima nuspojavu, koja se vidi na primjeru Singapura. Oni su se jako uspješno oduprijeli koroni, imali su potpunu karantenu i uspjeli su se izvući. Međutim, sad su se opet počeli otvarati, ali se virus vratio. I tu je problem - zatvorit ćete ljude na neko vrijeme, ali što kad ih pustite van? Vi i dalje nemate cjepivo i još uvijek ste pod rizikom. 

Vidimo da se u ovakvoj situaciji dogodila digitalna revolucija, škola je online, cijela vlada se preselila online, poslovanje tvrtki se preselilo online koliko god je to moguće, pa i družimo se online... Hoće li ta razina digitalizacije ostati i nakon krize s korona virusom? 

Hoće. Ovaj virus jako utječe na naše svakodnevne živote i to neće trajati kratko, trajat će sigurno godinu dana, možda i više i to je i više nego dovoljno vremena da stvorimo i naviknemo se na drukčije navike. Nitko ne voli mijenjati navike i ne mijenjamo ih ako ne moramo, ali sad moramo.

Kako će promjene koje nas čekaju utjecati na ekonomiju? 

Mislim da će se najznačajnije promjene dogoditi u ekonomskom sustavu, a možda najznačajnija promjena bit će koncept rizika. Što je rizik? U mnogim zemljama, naročito urbanima, imali smo situaciju da mladi ljudi, u srednjim dvadesetima završe školovanje, dobiju prvi posao, rade godinu ili dvije, a zatim posude novac, puno novca, kako bi kupili stan. Kamate se ne čine tako velike, imaju dobar i cool posao, ali koliko god novca posudili za kupovinu stana je jako puno novca. Ako ne budete imali posao, nikad ga nećete vratiti. I to se sad pokazuje, da postoje rizici koji su izvan naše kontrole. Situacija s korona virusom nas je vratila u vrijeme kada nije bilo cjepiva ni antibiotika. Ljudi su se tada bojali i mi se sada bojimo. Vlade se boje, banke se boje, ljudi se boje i morat ćemo redefinirati koncept rizika. 

To nas dovodi do pitanja recesije - kakva će biti i koliko dugo ćemo se oporavljati? 

Ovo je virus. Ovo nije financijska kriza, ovo nije svjetski rat, nije bankrot najvećih institucija. Ovo je virus, što znači da je s našim financijskim sustavom sve okej, sve je u redu s kompanijama, koje su do prije šest tjedana radile veliki posao. Danas su sve one u gubicima, 70, 80, 90 posto. Teoretski možete se ponašati kao da će ovo prestati za šest mjeseci ili četiri mjeseca i možete upumpavati novac u kompanije kako bi im pomogli. Međutim, problem je što mi ne znamo koliko će ovo trajati. Hoće li trajati tri mjeseca ili do Božića. To nitko ne zna, a za oporavak je važno reći da su se u povijesti sve pandemije vraćale barem dva puta nakon prvog udara i u mnogim slučajevima drugi val je žešći od prvog. Ako se to dogodi, ako bude bilo više udara virusa, oporavak će trajati jako jako dugo. Da se vratim na početak - ovo se sad može rješavati upumpavanjem novca u kompanije kako bi se održale i kako bi se pokrili njihovi gubici i zemlje na Zapadu upravo to i rade. 

S kojim povijesnim događajem bi usporedili ovu situaciju? 

Pa podsjeća me na vrijeme Černobila i Fukushime. U zraku je nešto što ne možete vidjeti, ne možete namirisati i čega se ljudi jako boje. Situacija s virusom ima jako puno sličnosti s radijacijom, jer ako ste mu izloženi, kao u slučaju radijacije, razboljet ćete se... U radijaciji smo imali sitauciju da ćete se razboljeti ako se približite mjestu radijacije i ta distanca je prisutna sada s korona virusom. Nadalje, ako se držite pravila i mjera, možete izbjeći opasnost, i u oba slučaja, i u slučaju virusa i u slučaju radijacije, stvar je jednaka. Ne vidite protiv čega se borite, ali se morate strogo držati pravila.

Je li ovo onda naš Černobil? Naime, Černobil se smatra početkom kraja Sovjetskog saveza, pa se tako i danas može čuti da će se radi korone raspasti EU, da će Amerika kolabirati... 

Stvar je u tome da je virus jedan, a zemalja je puno i sve su različite. Ovo izgleda kao znanstveni eksperiment. Ako ćemo se vratiti unatrag, problem za Moskvu u vrijeme Černobila bio je taj što su izgubili i ono malo povjerenja koji su imali, čime se i sama tadašnja njihova vlada našla u gomili problema. Mislim da je još rano govoriti o tome tko će u ovome najviše izgubiti, ali ono što je sigurno jasno je da kinesko vodstvo ima jako velikih problema. Oni imaju sličan problem kao sovjetska vlada u vrijeme Černobila i jasno je da nisu bili sasvim iskreni. Što se tiče Amerike, ona je nešto skroz drugo. Američka ekonomija je kao bicikl, rađena je za 'bicikliranje', a kao što znamo bicikl ne smijete zaustaviti jer će pasti i takva je Amerika. Njima se neće dogoditi previsoka stopa nezaposlenosti, oni sebi to ne mogu dozvoliti. Oni imaju i vojsku koju će uključiti ako je potrebno da bi se taj bicikl nastavio kretati. 

Hoće li na globalnoj razini doći do okretanja prema lokalnoj industriji i proizvodnji? Uslijed svega ovoga to se u velikoj mjeri i događa. 

Globalizacija koja je počela devedesetih je pomogla jako puno zemalja da se izvuku iz siromaštva, srušeni su diktatori i zadnjih trideset godina globalizacije je bilo zaista uspješno. Ona će trajati još, ali mislim da ćemo prije vidjeti regionalizaciju, a ne nacionalizaciju. Europa je regija. Amerika je regija. Azija također. U ekonomiji je poznata činjenica da se velike zemlje mogu zatvoriti za ostatak svijeta, jer imaju sve što im treba u svojim državama. Naftu, plin, minerale, proizvodnju, tvornice... No, što će se dogoditi ako zatvorite granice sa Švedskom? Mi imamo otvorenu ekonomiju, puno uvozimo i izvozimo, jako puno stvari koje koristimo su uvezene. Veliki igrači se neće zatvoriti, ali mogli se igrati sa sustavom poluzatvorenosti iz očitih razloga. Vidjeli smo sad kako funkcionira globalni lanac nabave, primjerice jedna zaštitna maska se proizvodi u četiri dijela, jedan dio u Vijetnamu, jedan u Pakistanu, dio u Kini, a sve se sastavlja i pakira u Češkoj. I kad se dogodi ovako nešto kao s korona virusom, taj lanac počinje pucati. Neki dan smo imali situaciju da je četiri milijuna maski za Švedsku ostalo u Francuskoj. Naprosto su rekli - to je medicinska oprema i to ostaje ovdje. Praktički su to konfiscirali i zato mislim da ćemo sa globalizacije doći na regionalizaciju. 

Koje mjere bi vlade trebale poduzeti za očuvanje radnih mjesta i stimuliranje ekonomije, koje bi još to mjere bile osim već spomenutih i onih koje se već primjenjuju? 

U ovakvim situacijama u kojima morate brzo djelovati dobro je imati ono što ima Njemačka, nacionalnu banku u stopostotnom vlasništvu države preko koje možete upumpavati kredite, koji nisu poput uobičajenih kredita s kamatama kakve su na tržištu niti preko takve banke trebate raditi uopće bilo što kao što se radi u uobičajenim situacijama. To je cilj takvih banaka, da podržavaju određene industrije, određene kompanije i omogućavaju povoljne kredite. Tako nešto možete samo s bankom koja je u cijelosti u vlasništvu države, komercijalne moraju pratiti razne zakone, imaju dioničare i sto drugih stvari koje ih ograničavaju da rade što žele. Mnoge države danas trebaju banku kakvu ima Njemačka i trenutno Nijemci jako puno koriste sredstva svoje državne banke. 

Koji bi bio vaš savjet poslovnim ljudima, menadžerima, direktorima... Kako najbolje hendlati ovu situaciju?

Probajte što više smanjiti financijske rizike. Drugo, planiranje u doba nesigurnosti baš ne funkcionira, ali zato funkcionira eksperimentiranje. To je ono što znanstvenici rade, oni stalno testiraju stvari, gledaju što radi, a što ne. 

Na koje industrije će ovo sve imati najveći utjecaj? 

Putovanja i turizam. Mislim da će proći jako puno vremena kada ćemo opet putovati onako slobodno i često kao što smo radili ranije. Mnoge aviokompanije neće više nikada letjeti i jeftini letovi koji su nam bili dostupni više neće biti, barem ne u onolikoj mjeri u kojoj su nam bili dostupni prije. Više ćemo razmišljati o rizicima, sigurno je da u naredne dvije ili tri godine ljudi neće tako lako putovati u Kinu. Putovat ćemo i dalje, ali unutar regija u kojima živimo.

 

Izvor:24sata.hr
Twitter
Anketa

Čega se u ovom trenutku najviše plašite?

Rezultati ankete
Blog