Frontalno u EU

Asistenti u nastavi – neophodnost ili neopravdan trošak?

Svi segmenti u našem društvu su zapostavljeni. Neki više, neki manje. Onaj koji je vjerovatno najviše zapostavljen je obrazovanje. Kako se sve važne odluke donose na različitim nivoima vlasti, obrazovanje je u Federaciji svedeno na kantonalne nivoe, pa je obrazovna politika različita od kantona do kantona, dok je ona u Republici Srpskoj svedena na republički nivo.

I dok se neupućeni pitaju zašto je važno naglašavati takvo ustrojstvo a vezano za obrazovni nivo, upravo ono pravi ogromnu razliku, posebno ako ste roditelj sa djetetom s poteškoćama u razvoju koje treba započeti školovanje.

I kao da činjenica da ste roditelj s djetetom s poteškoćama, koji se od njegovog rođenja bori sa suludim birokratskim aparatom, nije dovoljno teška, neizbježno je da se vremenom nađete u situaciji da ili vam kažu kako je kategorizacija vašeg djeteta složen proces pa će to potrajati ili ako imate sreće i ista je već završena vaš i zahtijev škole za asistentom, koji će pratiti razvoj vašeg djeteta u nastavi, bude odbijen iz nekog suvislog razloga.

Mediji se početkom školske godine fokusiraju na teme inkluzije djece dok je ta tema, zapravo, tokom cijele godine aktivna i možda čak i važnija nakon što počne nastavni proces, jer je tada najlakše utvrditi gdje su propusti i šta je sve potrebno poboljšati.

Zeničko-dobojski kanton na zaostaje za preostalih devet po pitanju poteškoća provođenja inkluzivne nastave, posebno po angažmanu asistenata u nastavi, koji su u mnogim slučajevima ključni za napredak djece s poteškoćama i cjelokupni nastavni proces. Iako ZDK broji 12 opština na svojoj teritoriji, u svakoj od njih je situacija skoro pa podjednako teška, ako posmatramo s aspekta provođenja inkluzivne nastave.

Koliki je samo njegov značaj a koliko je iscrpljujuća borba sa birokratskim aparatom, najbolje pokazuje situacija iz Visokog. Na području Grada Visoko ima 7 osnovnih škola uz dodatnih 8 područnih, 4 srednje škole te jedna predškolska ustanova. Kontaktirajući navedene obrazovne institucije, ostali smo nemalo iznenađeni kada smo dobijali skoro pa identične odgovore. Direktori škola su u razgovoru potvrdili da je inkluzija jedan od važnijih segmenata kojima se svi moraju pozabaviti, ali i da je, prema riječima direktora Gimnazije „Visoko“, Samira Puriševića, važno naglasiti „da u svakoj školi postoji potreba za bar jednim asistentom.“
 

Asistenti u nastavi nisu angažovani ni u jednoj srednjoj školi na području Grada Visokog, dok je njihova potreba za angažmanom je najizraženija u osnovnom obrazovanju. Zabrinjavajuća je informacijom da već duži period JU Za predškolski odgoj i obrazovanje Visoko od nadležnog Ministarstva traži angažovanje asistenta u njihovoj ustanovi, ali do toga prema riječima direktorice Halime Abdukić još nije došlo. „U našoj ustanovi imamo djecu s poteškoćama, ali nemamo dodatno osoblje, odnosno asistente. Trenutno pokušavamo pregovarati angažman bar jednog asistenta, ali tačan podatak o početku njegovog angažmana nemam. Potrba za asistentom je objektivna i angažman bar jednog bi uveliko olakšao rad u grupi.“

Upitan koliko je trenutno asistenata angažovano u školama Zeničko-dobojskog kantona, ministar Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport, Spahija Kozlić nam je odgovorio „da je trenutno u osnovnim školama ZDK angažovano 32 saradnika za 32 osnovne škole putem Programa sufinansiranja zapošljavanja odgovarajućeg stručnog kadra za djecu s teškoćama u razvoju u osnovnom obrazovanju u inkluzivnoj nastavi (asistenti u nastavi), te po osnovu zahtjeva iz škola za angažovanje strućnih saradnika - defektologa data je saglasnost za 18,5 normi, a uposleno je: 13 defektologa, 2 psihologa, 1 pedagog i 4 nastavnika razredne nastave (nije bilo defektologa, niti psihologa zainteresovanih za objavljeni konkurs). Dok je po osnovu naknadnih zahtjeva iz škola za angažovanje stručne podrške u nastavi (asistenti u nastavi) 2,5 norme, odnosno 2 nastavnika razredne nastave i 50% defektolog.“



(Spahija Kozlić, ministar)

Posmatrajući prikazane podatke, bez detaljne analize problema, i više je nego očito da je brojka od 32 asistetna u 32 škole daleko ispod potrebe obrazovnih institucija ZDK. Dovoljno je samo reći da u ZDK ima više od 100 osnovnih škola sa pripadajućim područnim školama, što jasno ukazuje na apsurd i moglo bi se reći neshvaćanje nadležnih institucija na važnost angažmana većeg broja asistenata.

Jedna od naših sagovornica je istakla kako „s obzirom na finansijska sredstva, smatra da će Ministarstvo asistente u nastavi uvoditi samo gdje je to baš neophodno i gdje je potreba izražena.“ I možda bi ovakav stav bio i razumljiv da nije riječ o blago rečeno mizernim, ispodprosječnim primanjima, koja dobijaju rijetki angažovani asistenti. U razgovoru sa Frontalom Mirha, mlada asistentica iz Visokog, nam je otkrila kako svaki asistent, ako je angažovan od strane Ministarstva mjesečno dobija platu od 350,00KM neto plus od ove školske godine i topli obrok. Upitana kako uopšte živi sa takvim primanjima, budući da je prema dostupnim podacima sindikalna potrošačka korpa koju je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine izračunao za mjesec januar 2020. godine iznosila 1.965,96 KM, Mirha je rekla da taj posao radi iz dva razloga - kako bi bi joj tekao radni staž, budući da je prijavljenja na 40 radnih sati sedmično a prvenstveno jer se povezala sa djevojčicom s kojom radi i u tom radu uživa.

Uzevši sve navedeno teško je zamislivo da 32 asistenta u ZDK sa plaćama od 350,00KM neto (ukupno 11.200,00KM neto mjesečno) vidno zakida budžet bilo kojeg pa i Ze-Do kantona, čija preraspodjela u mnogim slučajeva zavisi od stranačkih dogovora, dok obim njihovih stvarnih poslova i obaveza nadmašuje pomalo degradirajuću izjavu pristiglu iz Ministarstva kako „asistenti u nastavi pomažu nastavnicima u nastavnom procesu i zadatke dobijaju od nastavnika. Ujedno, njihov je primarni zadatak je da pomognu nastavniku u onoj mjeri koliko je potrebno, s tim da učenicima s teškoćama u razvoju olakšavaju komunikaciju i potiču ih na samostalnost.“ Pokazatelji s terena jasno ukazuju da su asistenti upravo ti koji pojedinu djecu uče kako pravilno držati olovku, podstiču njihovu finu motoriku i s njima prvi puta počinju čitati slova ili pak sklapati riječi.

„Radim s učenicom sa Down sindromom. Šesti je razred. U prethodnim razredima nije imala asistenta i to je vidljivo. S njom radim 6 mjeseci i napredak je vidljiv. Gradivo u šestom razredu je za nju teško, tako da ona i ja radimo na usvajanju slova, pisanju riječi, te računanju do 10 (sabiranje i oduzimanje). Rezultati su vidljivi u odnosu na početak naše saradnje. Djevojčica je mirna i želi sarađivati. Sve što joj zadam, ona pokušav uraditi. Prošle godine sam radila sa dva učenika, a ove sa jednom učenicom. Pored rada s učenicom na nastavi, ja je dočekam i preuzmem iz autobusa i onda ispratim nakon šestog časa, iako ona ima samo pet. Zavoljela sam raditi i biti s njom, pa mi njen pomak mnogo znači. Ono što je možda isto tako važno naglasiti da me je odmah