foto/tekst: Mišo Vidović

Javna je tajna da je ova „pojava“ neiscrpna tema za medije, pa i za naučno-istraživačku djelatnost (ne treba sumnjati da će neko na ovu temu odbraniti doktorsku disertaciju ili  magistarski rad), ali kako je to bilo prije trideset i šest godina. I tada su učenici bježali sa časova, „bilježili“ neopravdane časove. O tome svjedoče i redovi, obavljeni u listu banjalučke Gimnazije „Orfej“ (decembar 1978. godine), pod naslovom „Pronađimo sami sebe“:

“Izostanaka ima zaista mnogo. Napravili smo 15.671 izostanak (13.216  opravdanih i 2.455 neopravdanih ), što znači da svaki učenik nije bio prisutan na 9,2 časa. Najviše izostanaka napravili su četvrti razredi 4.792 opravdanih i 879 neopravdanih, što je paradoks  obzirom  na uspjeh koji su napravili. Slijede treći razredi sa ukupno 3.843, drugi sa 3.309, i  prvi  2.848 izostanaka. Zapaženo je da profesori  nemaju isti kriterijum prilikom pravdanja  časova. Tako postoje neki koji objeručke daju opravdane časove, čak kad je očigledno da je taj izostanak neoprvadan. Na taj način učenici sve više izbjegavaju nastavu svjesni da će se „provući“ i dobiti opravdan čas“...

Dalje se u tekstu „apeluje na profesore i razredne zajednice da povedu brigu o izostancima i da budu kritičniji  i objektivniji prilikom pravdanja časova“, ali se i iskazuje uvijerenost  da će „na taj način broj izostanaka biti manji , a uspjeh u školi  bolji, jer je poznato da izostanak  najviše šteti učeniku“.

A  dvije godine prije ovog teksta, takođe u listu banjalučkuh gimnazijalaca (novembar 1976. godine), obavljen je i  izvod iz statuta Gimnazije, pa je učenicima jasno i glasno predočeno da „učenik koji neoprvadano izostane  35 časova  sa nastave smatra se da je samovoljno napustio školu i prestaje biti redovan učenik“. Statut je predviđao da „disciplinsku mjeru isključenja iz prethodnog stava izriče Nastavničko vijeće uz uslov da je prethodno proveden postupak“.

Prelistavajući izdanja ovog školskog glasila iz sedamdeseth godina, ipak nije pronađen podatak ili bilo kakva druga informacija koliko je učenika isključeno iz škole zbog 35 neopravdanih časova. Vjerovatno bi se u zapisnicima sa sjednica Nastavničkog vijeća li drugih školskih organa mogle pronaći takve informacije. Međutim, ako  danas učenika koji izleti iz škole zbog neopravdanih časova njegove kolege  smatraju nekakvim „šmekerom“(!?),  čini se da u nekom ranijem periodu šmeker bio onaj koji je uspio „skupiti“  priličan broj neopravdanih, ali  sebe nije dovodio u neugodnu poziciju da mu nastavničko vijeće izrekne mjeru isključenja.

A da učenici bježe iz škole i sa časova, poznato je od kada je škole i učenika  ali da su njihovi „pretpostavljeni“ profesori  primjenjivali njihove metode, znalo se događati. Tako su osamdesetih godina mediji, prije svega oni koji su imali prefiks omladinski, objavljivali da su profesori u pojedinim banjalučim srednjim školama „napuštali svoje obaveze i prije nego što je trebalo, pa se išlo na skijanje i na more, a protiv njih (ni)je pokrenut disciplinski postupak“, ili su „narušavali radnu disciplinu tako što su školsku godinu napuštali sedam dana ranije prije nego što su završili svoje obaveze“...